Spajanje akšama i jacije ljeti

Autor: Dr. Jusuf el-Karadavi

Pitanje: Je li je dozvoljeno spajati akšam i jaciju namaz ljeti zbog toga što jacija bude kasno u nekim zemljama, ponekad tek oko ponoći ili kasnije, ili zbog nepostojanja šerijatskog znaka nastupanja jacije?

Odgovor ( Dr. Jusuf el-Karadavi (1)): Namaz je obaveza koja ima svoje određeno vrijeme. Kaže Allah, dž.š.: “ A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju“ (En-Nisa‘, 103) Vrijeme svakog namaza poznato je iz prakse Božijeg poslanika, a.s., i ta vremena pouzdano znaju muslimani istoka i zapada. Svaki od pet dnevnih namaza ima određeno vrijeme i ne smije se obaviti prije njegovoga nastupanja niukom slučaju, niti ga je dozvoljeno odgoditi bez razloga. U protivnom, ko to učini bit će griješan.

Međutim, kako su svojstva ove vjere realnost i olakšavanje to je propisano spajanje pojedinih namaza, preciznije podne i ikindije, i akšama i jacije, u bilo kom od dva vremena, iz određenih razloga, kao što je put, o čemu govori sunnet Poslanika, a.s. Među razloge za spajanje namaza spadaju i kiša, blato, snijeg, jak vjetar i slične prirodne i klimatske pojave koje izazivaju nevolju i teret u slučaju obavljanja svakog namaza u njegovo vrijeme. Namazi se također mogu spojiti radi neke druge potrebe ili razloga, dakle, ne radi puta, straha i kiše, već radi otklanjanja poteskoće i neugodnosti od ummeta, kao što stoji u hadisu koga prenosi Ibn ‚Abbas a koga ćemo uskoro citirati.

U mu’džize ove vjere spada i to što musliman u njenim časnim izvorima nalazi tekstove koji odgovaraju novinama u njegovu vremenu koje nisu bile poznate ranijim generacijama, niti su ih oni očekivali. Primjer za to nalazimo u predaji koju bilježi imam Muslim u svome Sahihu od Ibn ‚Abbasa, r.a., u kojoj on kaže: „Poslanik, a.s., je klanjao podne i ikindiju zajedno, i akšam i jaciju zajedno, a nije ni od čega strahovao niti je bio na putu.“ U drugoj predaji se kaže: „Poslanik, a.s., je spojio podne i ikindiju, i akšam i jaciju u Medini a da ni od čega nije strahovao i da nije bilo kiše.“ Ibn ‚Abbasa su pitali: „Zašto je to učinio?“ Odgovorio je: „Htio je da ne otežava svome ummetu.“

U predaji od ‚Abdullah ibn Seqiqa (ili Suqajqa) se kaže: „Ibn ‚Abbas nam je držao govor jedan dan poslije ikindije dok nije zašlo sunce, i dok se nisu pojavile zvijezde i dok ljudi nisu počeli govoriti: Namaz! Namaz! U to se pojavi i neki čovjek iz plemena Benu Temim i zavika: Namaz! Namaz! na šta mu Ibn ‚Abbas odgovori: ‚Nečes li me ti učiti sunnetu? LA UMME LEK!‘ A onda je dodao: ‚Vidio sam Poslanika, a.s., kako spaja podne i ikindiju, i akšam i jaciju.‘ A ‚Abdullah ibn Seqiq (ili Suqajq) veli: ‚Ja to nisam mogao tek tako prihvatiti pa sam otišao do Ebu Hurejre i upitao ga o tome pa mi je on potvrdio što je rekao Ibn ‚Abbas‘.“ (2)

Ovdje vidimo da Učenjak Ummeta (Hibru-l-umme), Ibn ‚Abbas obrazlaže ponašanje Poslanika riječima: htio je da olakša svome ummetu, da ga ne dovodi u poteskoće i neprilike, jer Allah u ovoj vjeri nije propisao poteskoće, već Svojim robovima želi olakšati a ne otežati. A hadis jasno i direktno govori o legitimnosti spajanja namaza iz neke potrebe. Hadis prenose jos i Ebu Davud, En-Nesa’i i Et-Tirmizi u svojim sunenima.

Imam Ebu Sulejman el-Hattabi u Me’alimu-s-sunenu kaže: „Većina pravnika ne postupa po ovom hadisu…“ Ibnu-l-Munzir je govorio: „Isto prenosi od više muhaddisa, a Ebu Bekra el-Qaffala sam čuo da to prenosi od Ebu Ishaqa el-Mirvezija.“ On još dodaje: „Nema razloga tražiti objašnjenje hadisa u smislu da se radi o spajanju s nekim posebnim razlogom, jer je Ibn ‚Abbas objasnio razlog riječima: „Nije htio da otežava svome ummetu (Erade ella juhridže ummetehu)“. A od Ibn Sirina se prenosi da je smatrao da nema prepreke da se spoje dva namaza ako za to postoji potreba pod uvjetom da to ne postane običaj.(3) Ibn Qudame, opet, u El-Mugniju bilježi od Ibn Sibrime da je dijelio misljenje Ibn Sirina. (4)

Hafiz Ibn Hadžer u Fethu-l-Bariju kaže: „Grupa imama je ovaj hadis protumačila u doslovnom smislu i dozvolila spajanje namaza kod kuće zbog neke potrebe generalno, pod uvjetom da to ne postane običaj. Među onima koji su tako mislili su: Ibn Sirin, Rebi’a, Esheb, Ibnu-l-Munzir, El-Qaffalu-l-kebir, a El-Hattabi kaže da je tako mislila i grupa muhaddisa.“ (5)

U svakom slučaju imamo sahih hadis kome nema nikakve primjedbe, koga prenosi Ibn ‚Abbas i koga je potvrdio Ebu Hurejre. Ibn ‚Abbas ga je i praktično primijenio i njime odgovorio onima koji su ga kritikovali zato što je odgodio akšam za jacijsko vrijeme, te naveo razlog koji je naveo za Poslanikov, a.s., postupak. Sve nam to pomaže da pozitivno odgovorimo na pitanje koje nam je postavljeno o spajanju akšama i jacije u Evropi tokom ljeta kada jacijsko vrijeme nastupa oko ponoći ili kasnije a od ljudi se traži da rano ujutro idu na posao. Kako onda od njih da tražimo da čekaju jaciju dokasno kada je to očita poteskoća za njih, a Kur’an kaže da nam Allah ne želi poteskoće, dok Ibn ‚Abbas, r.a., veli da je Poslanik, a.s., htio otkloniti poteskoću od ummeta spajajući namaze.

Staviše, dozvoljeno je spajanje namaza u tim zemljama i zimi zbog kratkoće namaskih vremena i teskoće koju obavljanje namaza na vrijeme predstavlja za radnike, a to Allah ne želi.

________________________________________

1) Jusuf el-Karadavi, Fi Fiqhi-l-eqallijjati-l-muslime (Kairo: Daru-s-suruq, 2001), 77-79.

2) Sahih Muslim, Knjiga o namazu putnika, Poglavlje o spajanju namaza kod kuće. Hadis br. 705 sa predajama: 49-51, 54, 56 i 57.

3) Vidi Muhtesar Sunen Ebi Davud od el-Munzirija sa Me’alimu-s-sunen od El-Hattabija i Tehzibu-s-sunen od Ibnu-l-Qajjima (Kairo: Es-Sunnetu-l-muhammedijje), vol. 2, str. 55.

4)Vidi El-Mugni, 3: 137. Mada se bojim da je Ibn Sibrime greškom napisano umjesto Ibn Sirin.

5)Fethu-l-Bari i Tuhfetu-l-ahvezi, 1/558, komentar hadisa br. 187.

Preveo: Mr.Ahmed Alibašić

Iskoristite priliku i uplatom vaše donacije postanite vakif nove BKC džamije u Frankfurtu.

Za više informacije posjetite našu webstranicu za donacije