Eutanazija

Dr. Jusuf Kardavi

Ovo pitanje je jedno od mnoštva pitanja iz islamske medicine, njenih propisa i etike, koje mi je stiglo od „Organizacije islamske medicine“ iz Južne Afrike. Prvo pitanje sastoji se u onome što slijedi.

Definicija: Eutanazija je olakšavanje umiranja osobi bez nanošenja bola radi smanjenja patnji bolesniku, na aktivan ili pasivan način. Aktivna eutanazija je kada ljekar preuzima aktivne postupke radi okončanja života bolesniku.

Primjeri

1. Bolesnik obolio od raka, obuzet je bolovima i nesvjesticom. Ljekar vjeruje da će on u svakom slučaju umrijeti i daje mu visoku dozu narkoanalgetika koji mu zaustavljaju disanje.

2. Bolesnik je u besvjesnom stanju duži period, npr. poslije oboljenja od meningitisa, ili je sa teškom povredom glave, i moguće je da ostane živ, upotrebljavajući vještačka pluća. Ljekar čvrsto vjeruje da nema nade za izlječenje. Aparat ubrizgava zrak u njegova pluća i disanje se održava (vještačkim putem). Ako vještačka pluća prestanu sa radom, bolesnik neće moći nastaviti disanje. Ostanak ovog bolesnika u životu moguć je pomoću ovog aparata koji održava njegove životne aktivnosti. Sva druga gledišta ovog bolesnika smatraju mrtvim i nesposobnim za kontrolu nad vlastitim funkcijama. Isključenje vještačkih pluća smatra se aktivnom eutanazijom.

U drugom slučaju kod pasivne eutanazije ne poduzimaju se aktivnosti radi okončanja života, nego se ostavlja bolesti da prolazi svoje faze, bez pružanja bolesniku bilo kakvog lijeka radi produženja njegova života.

 

Primjeri

1. Bolesnik boluje od raka, ili je u komi nakon udara u glavu ili meningitisa, i nema nade u njegovo izlječenje. Ili je obolio od upale pluća koja, ako ne bude liječena, a može se liječiti, može ubiti bolesnika. Obustava liječenja moguća je da ubrza smrt bolesnika.

2. Dijete je sasvim defektno, sa nesraslim pojedinim dijelovima tijela, ili sa moždanom paralizom. Može da ostane bez liječenja, a ako ga zahvati upala pluća ili meningitis moguće je da dijete umre od ovih upala.

Spinabiffida je neprirodno stanje kičme i dovodi do paralize donjih ekstremiteta i gubljenja kontrole nad mokraćnom bešikom i debelim crijevom. Dijete paralizirano od ove bolesti iziskuje specijaliziranu njegu tokom cijelog života.

Paraliza mozga je oštećenje mozga u toku poroda, a prouzrokuje mentalnu retardiranost i paralizu udova, različitog stepena. Ovakvo dijete je mentalno i fizički paralizirano i zahtijeva posebnu njegu tokom života.

U predočenim primjerima „obustava liječenja“ je jedna vrsta pasivne eutanazije, a ova djeca, opće je poznato, ne žive dugo. Obustava liječenja i pasivna eutanazija sprečavaju produženje patnji djeteta ili napora roditelja.

 

Pitanja:

1. Je li aktivna eutanazija dozvoljena u islamu?

2. Je li pasivna eutanazija dozvoljena u islamu?

 

Odgovor:

Aktivna eutanazija

Aktivna eutanazija iz primjera br. 1. Šerijatom nije dozvoljena, zbog toga što ljekar čini praktičan poduhvat s namjerom umorstva bolesnika i ubrzava njegovu smrt. To je u svakom slučaju ubistvo.

Svejedno da li to bilo ovom metodom ili elektroudarom ili oštrim sredstvom. Sve ovo je ubistvo i zabranjeno je, štaviše veliki je grijeh. Karakter ubistva ne otklanja se time što se čini iz milosti i radi olakšanja patnji, jer ljekar nije milostiviji prema njemu (bolesniku) od Onoga koji ga je stvorio. Slučaj treba ostaviti Allahu, dž.š. On je Taj Koji je čovjeku poklonio život i On je Taj Koji mu ga oduzima u određenom momentu.

O primjeru br. 2. govorićemo nakon razmatranja pasivne eutanazije.

 

Pasivna eutanazija

Eutanazija „pasivnim načinom“, kao što je navedeno u primjeru br.1. ili br.2. očituje se u „obustavi liječenja“ bolesnika i nedavanja lijekova, za koje ljekar tvrdi da nema koristi od njih niti mu mogu pomoći, shodno Allahovim zakonima kauzaliteta. Poznavaocima Šerijata poznato je da liječenje od bolesti nije vadžib (obaveza) prema većini pravnika i predvodnicima pravnih škola (mezheba). Za njih je to u sferi mubaha (dopušteno). Obaveznim ga smatraju neki, kao što kažu neke pristalice Šafije i Ahmeda, što spominje šejhul-islam Ibn-Tejmijje u djelu El-fetava el-kubra li Ibn-Tejmijje, bil-Kahire. Neki ga pak smatraju mustehabom (poželjnim). Ulema se ne slaže šta je vrjednije, liječenje ili trpljenje? Jedni kažu: trpljenje je vrijednije, na osnovu hadisa Ibn Abbasa u Sahihu o ženi koja je imala epilepsiju i tražila je od Poslanika, s.a.v.s., da čini dovu za nju, a on je rekao: „Ako voliš da se strpiš pripada ti Džennet, a ako želiš uputi ću dovu da te izliječi.“ Ona je kazala: „Strpi ću se, ali ja se razgolićujem, pa moli Allaha za mene da to ne činim“. Poslanik je to učinio.( Muttefekun alejhi) Neki ashabi i tabiini nisu se liječili, štaviše, odabirali su bolest kao Ibn K’ab, Ebu Zerr, neka je Allah zadovoljan njima, i nisu za to osuđivani. (El-fetava el-kubra li Ibn-Tejmijje)

Imam Ebu Hamid el-Gazali u „Kitabu-tevekkul“ napisao je poglavlje kao odgovor onome koji kaže: ne liječiti se bolje je u svakom slučaju. (Ihja el-ulumud-din)

Ovo je mišljenje islamskih pravnika o liječenju bolesnika. Većina njih smatra da je to mubah, manjina da je mustehab, a najmanji broj da je vadžib. Ja se pridružujem onim koji ga smatraju vadžibom ako je bol težak i lijek koristan, i ako ima nade u izliječenje u skladu sa Božijim zakonom.

Ovo je podudarno sa Poslanikovim, s.a.v.s., sunetom. On se liječio i naređivao ashabima da se liječe, što spominje Imam Ibn Kajjim u „Zadul-mead“, na osnovu čega bi se moglo zaključiti da je ono u najmanju ruku mustehab ili sunet. Iz ovog proizilazi da je liječenje u slučaju kad ima nade u izlječenje mustehab ili vadžib. Međutim, ako nema nade u izlječenje shodno Allahovim zakonima kauzaliteta, koje poznaju specijalisti iz domena medicine, niko ne kaže da je ono mustehab, a kamo li vadžib. Ako će medicinski tretman bolesnika, bilo da se radi o pijenju lijeka, davanju injekcija ili infuzije, priključivanju na vještačka pluća ili nešto drugo do čega je stigla ili će stići savremena medicina, produžiti period bolesti, a bolovi ostati duže vrijeme, tim je nužnije da to ne bude vadžib ili mustehab, čak je i obrnuto od toga.

Ovaj oblik eutanazije ne treba da uđe u pojmovanje „ubistvo iz milosti“ radi odsustva praktičnog postupka od strane ljekara. To je nečinjenje nečega što niti je vadžib niti je mendub i zbog toga se ne može pozvati na odgovornost. Dakle, to je dozvoljena i legalna stvar, ako ne i poželjna, i ljekar je može prakticirati, s ciljem olakšanja bolesniku i njegovoj porodici. Zbog toga. ako Bog da, neće biti griješan.

 

Eutanazija putem isključenja aparata

Preostao je odgovor za drugi primjer iz prve vrste, koji tretira pitanje aktivne eutanazije. To se zasniva na isključenju bolesnika sa vještačkih pluća, ili kako ga nazivaju „mehanički aparat za oživljavanje“. Takvog bolesnika u medicini smatraju „mrtvim“ ili se na njega odnose „odredbe o smrti“, zbog teškog oštećenja mozga pomoću kojeg čovjek osjeća (kontroliše funkcije).

Ukoliko se liječnikov postupak svodi samo na obustavljanje medicinskih instrumenata, to ne izlazi iz domena obustave liječenja, što se odnosi i na druge slučajeve pasivne eutanazije. Zbog toga, mislim, treba izdvojiti ovu situaciju i njoj slične iz okvira prve vrste „aktivne eutanazije“ i podvesti pod drugu vrstu.

Na temelju toga ova stvar je zakonita i u njoj nema grijeha, posebno zbog toga što ovi aparati održavaju vanjsku dimenziju života, disanje i krvotok, iako je u stvari bolesnik mrtav, nije pri svijesti i ne osjeća, s obzirom na oštećenje izvorišta svih funkcija mozga.

Održavanje bolesnika u ovakvome stanju iziskuje velika beskorisna i dugotrajna ulaganja, a zauzima i instrumente koji trebaju drugima kojima mogu pomoći. Mada bolesnik ništa ne osjeća, njegova porodica i bliži su zabrinuti i boli ih dok je on u takvome stanju deset i više godina.

Ovo mišljenje iznio sam u Kuvajtu pred islamskim pravnicima i ljekarima, na jednom od sastanaka koje, s vremena na vrijeme, organizira „Islamska organizacija za medicinske znanosti“, i složili su se pravnici i ljekari.

Hvala Allahu Koji nas je uputio mi ne bismo bili na pravom putu da nas Allah nije uputio.

Izvor: Dr.Jusuf Kardavi, Suvremene fetve

Iskoristite priliku i uplatom vaše donacije postanite vakif nove BKC džamije u Frankfurtu.

Za više informacije posjetite našu webstranicu za donacije