Hidžra - Plan i strategija
Autor: Salih Čolaković
Na pragu smo Nove hidžretske 1439-e godine. Možda je ovo lijepa prilika da se da odgovor na jedno izuzetno značajno pitanje, a to je,: Zašto je ovaj događaj, mimo drugih događaja značajnih u historiji Islama, odabran za početak islamskog kalendara? Nabrojat ćemo neke od tih događaja: rođenje Muhammeda s.a.v.s., početak objave Kur’ani Kerima (610 god.), pobjeda muslimana na Bedru (624 god.), osvajanje Mekke (630 god.). Svi ovi datumi zaslužuju da se uzmu početkom islamske ere, ali, kao što vidimo, to se nije desilo jer su naznačeni događaji tako okončani direktnom Allahovom dž.š. intervencijom.
Međutim, u slučaju Hidžre, pored Allahove volje i odredbe, čovjek je dao svoju žrtvu i doprinos i pokazao se kao faktor događaja. Ne želim ovim osvrtom ponovo ukazati na detalje i historiske podatke vezane za Hidžru, jer toga imamo u izobilju. Želim ukazati na jedan momenat koji je, za svijet u cjelini, posebno za nas muslimane, itekako značajan, a to je da događaj Hidžre shvatimo i razumijemo kao izvanredan plan i strategiju. Da je tako dovoljno je da ukažemo da je Muhammed s.a.v.s. pripremao Hidžru preko tri godine. Za malobrojnu zajednicu koja je prihvatila uzvišenu Objavu tražio je mjesto pod Suncem. Tragao je za teritorijom i ljudima koji će prihvatiti i zaštititi ovu malobrojnu skupinu vjernika. I jedno i drugo našao je daleko od Mekke – u Medini. Za ovaj poduhvat koristio je masovne godišnje skupove mušrika kod Ka’be, na Akabi. Tu je održao dva historijska susreta sa ljudima iz Medine koji su pokazali želju i interes za Islamom.
Nakon Prvog sastanka na Akabi, 621 god., kojem je prisustvovalo 12 ljudi iz Medine (Ensarija), Muhammed s.a.v.s. je sa njima poslao svoje prve emisare Islama u Medinu. Drugom sastanku na Akabi (622 god.) bilo je prisutno 73 muslimana iz Medine, među kojima je bio i zapažen broj žena. Na tom sastanku, nakon što je Muhammed s.a.v.s. direktno od Allaha dž.š. dobio dozvolu za Hidžru, dogovoreni su detalji Hidžre koja se trebala odvijati u strogoj tajnosti. Ovim potezom Muhammed s.a.v.s. zaštitio i očuvao prvu zajednicu velikih stradanja i poniženja. Istina, bilo je pojedinačnih slučajeva patnji i mučenja prvih muslimana i prije Hidžre, pa i tokom Hidžre, ali bi toga bilo daleko više da se sa Hidžrom krenulo frontalno i javno. Jedino je hazreti Omer, kako bilježe historiski podaci, javno napustio Mekku, obrativši se mušricima Mekke: „ Ko hoće da mu majka ostane sirotica i žena udovica, neka me spriječi u odlasku!“ I niko nije pokušao da mu stane na put!
Kroz tajnost Hidžre danas možemo izučavati značaj pameti i strategije u teškim momentima, pogotovo kada su muslimani brojčano i vojno, inferiorni u odnosu na svoga neprijatelja. Ne možemo a da se ovom prilikom ne sjetimo naših stradanja u BiH tokom agresije 92-95, kao i trenutačne sudbine muslimana u Mijanmaru.
Strategija Hidžre ogleda se i u drugim brojnim potezima Resula s.a.v.s. kroz čitav ovaj događaj. Najprije, kada su mekkanski mušrici u svojoj vijećnici („Daru en-nedveti”) odlučili o njegovoj likvidaciji, Muhammed s.a.v.s.u svojoj postelji ostavlja svoga amidžića, hazreti Aliju. Tada mušrici organizuju veliku potjeru za Resulom s.a.v.s.i raspisuju ogromne nagrade za njegovo hvatanje. Ta potraga za Resulom s.a.v.s. u gradu Mekki i njenoj okolini trajala je tri dana, nakon čega su odustali vjerujući da je Muhammed a.s. već na putu prema Medini.
Međutim,Muhammed a.s. je cijelo to vrijeme bio među njima, u srcu Mekke i srcu operacija, u pećini „Sevr” na domak Mekke! O tome i Kurani Kerim u 40-tom ajetu sure Et-Tevbe,kaže: „ Ako ga vi ne pomognete, pa- pomogao ga je Allah onda kada su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode iz svoje kuće, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pećini i kada je on rekao drugu svome: „Ne brini se i ne tuguj, Allah je sa nama.” Ovdje treba istaći da se Muhammed a.s. sa svojim saputnikom, hazreti Ebu Bekrom, nije sklonio u ovu pećinu i izolovao se od svega, nego je iz toga skloništa budno pratio šta se dešava u Mekki i okolo nje i stalno je raspolagao pravim informacijama.
Kao što je, u slučaju atentata, zadužio hazreti Aliju da bude u njegovoj postelji, sada je jednoga pametnog i sposobnog mladića, Abdullah ibn ‚Urejkita, zadužio da tokom dana prati događanja u gradu Mekki te da ga u noći izvještava o svemu što se dogodilo toga dana. Kćerka hazreti Ebu Bekra, Esma‘ donosila im je hranu i vodu. Kada se situacija u Mekki malo smirila i stišala, kada je euforija potrage za Poslanikom s.a.v.s. utihla, Muhammed a.s. izlazi iz pećine i napušta grad, kapetan broda zadnji napušta brod.
Evo prilike da ovdje ukažemo na još jedan interesantan i značajan podatak vezan za Hidžru Resula s.a.v.s. Naime, Muhammed a.s. na svom putu Hidžre nije koristio put kojim su prošli većina muslimana prilikom Hidžre. U to vrijeme postojala su dva poznata puta iz Mekke u Medinu, Sjeverni i Južni put. Sjeverni put bio je lakši i pogodniji i zbog toga su ga putnici i karavane više koristili. Za razliku od toga pravca, Južni put prema Medini bio je dosta težak, neprohodan, pun visinskih predjela i vrleti, zbog čega su rijetki koristili ovaj put. Muhammed a.s. je bio svjestan da ga na dijelovima Sjevernog puta, bez obzira što je potraga za njim smanjena, očekuju eventualne opasnosti. Za njega i njegovog saputnika, u ovoj situaciji, bio je sigurniji Južni put. Međutim, Muhammed a.s. niti pak njegov saputnik, nisu poznavali ovaj put niti su njim ranije putovali. U takvoj situaciji riješili su taj problem na način da su unajmili jednoga mušrika iz Mekke i platili mu da im pokaže taj put, što je ovaj prihvatio. Muhammed a.s. je od njega tražio da o tome ništa nikome ne progovori dok ne prođu tri dana. Mušrik je održao dato obećanje. Ovo su samo neki detalji vezani za pojam plana i strategije Hidžre a osvrnuo sam se upravo na ovu temu iz dva razloga; prvi je razlog što je ova hidžretska strategija,u islamskoj državi koja je nakon Hidžre nastala, i dalje nastavljena i što je Islam, zahvaljujući istoj, osvojio pola svijeta za pola vijeka, drugi; što muslimanima danas upravo to nedostaje a potrebnije im je nego ikada ranije. Ako je Muhammed a.s. ovim planom i strategijom prvu generaciju Islama uspio spasiti i izvući iz krize, a bilo im je mnogo teže nego muslimanima danas, zašto mi to danas nebi mogli ostvariti?