TV INETERVJU SA DR. JUSUF EL-KARDAVI: PRAVA DJETETA U ISLAMU

Hatidža ben Kanneh: Cijenjeni gledaoci, esselamu alejkum! Djeca su najveća radost i nada svakom čovjeku, međutim, od njihovog rođenja pa do punoljetnosti ona imaju svoja prava koja im ne smiju biti uskraćena. Koja prava islam garantuje djetetu, zbog čega se propisi islama u vezi sa ovim pitanjem zapostavljaju, te u čemu je osnovna razlika između prava djeteta u islamu i Povelje Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, samo su neka pitanja na koja ćemo večeras pokušati odgovoriti u razgovoru sa našim gostom dr. Jusufom el-Kardavijem.

Doktore, djeca su velika radost za roditelja, bez obzira da li su muškog ili ženskog spola. Svakom roditelju je stalo da ima svoju djecu. Zbog čega je bitno poznavati prava djeteta?

Dr. Kardavi: Bismillahir-rahmanir-rahim. Zahvala pripada Allahu, dž.š., i neka je salavat i selam na našeg miljenika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, čestite ashabe i na sve one koji slijede uputu Uzvišenoga do Sudnjega dana.

Allah, dž.š., je svemu što je stvoreno dao određena prava. Svemir, neživa priroda, biljke, životinje sve to ima određena prava koja im njihov Stvoritelj garantuje. Ako je tako sa neživom prirodom ili sa životinjama, kakav je onda odnos islama prema djetetu koje je Allahov poklon ljudima?! On, dž.š., u Kur’anu kaže: «Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće učini bez poroda. On, uistinu, sve zna i sve može.» (Eš-Šura, 49.-50.) Allah, dž.š., pojašnjava da su djeca hedija data roditeljima, bez obzira na njihov spol. Čak se u ajetu spominje prvo žensko dijete. Dakle, islam u ovom kontekstu prednost daje ženskom djetetu. Predislamski Arapi su postupali suprotno. Za njih je muško dijete bilo ponos i čast, a rađanje ženskog djeteta poniženje i nesreća. Zbog toga su novorođenu žensku djecu ubijali, ili ih živu zakopavali!!!

Islam nas oslobađa tih predrasuda i pojašnjava da su sva djeca Allahova, dž.š., hedija te da su roditelji dužni da se prema toj hediji odnose na posebno lijep način. Zato se u narodu kaže da su djeca svjetiljke koje osvjetljavaju dom, to su Allahovi miljenici koji imaju svoja prava. Roditelji su zaduženi za djecu i kod njih djeca imaju najveća prava, međutim, obavezu prema djeci nemaju samo roditelji. Država ima obaveze prema djeci, kompletno društvo mora voditi brigu o djeci, i svaki pojedinac je odgovoran, u svom segmentu, za djecu i udovoljenje njihovih prava.

Kada su u pitanju roditelji, potrebno je napomenuti da obaveze prema djetetu ne počinju s danom njegovog rođenja. U mnogim hadisima Muhammed, s.a.v.s., savjetuje mladića da pazi koju djevojku da uzme za svoju suprugu. Od njegovog izbora zavisi s kim će stupiti u brak, odnosno s kakvom osobom će imati djecu. Nasljednim putem se na djecu prenose određene osobine, zato treba paziti da je osoba s kojom se stupa u brak što bolja, kako bi dijete naslijedilo što više pozitivnih osobina od svoje majke.

Zbog toga su naši uzorni prethodnici savjetovali roditelje da svoje kćeri udaju za vjernike i moralne osobe. Govorili su: «Ako je zavoli, počastit će je, a ako je zamrzi, neće joj zlo nanijeti jer se Allaha, dž.š., boji!». Dakle, odabir supružnika je prvi korak u odgoju djeteta, odnosno davanju prava djetetu da ima dobre roditelje, zbog toga je na onima koji zasnivaju porodicu da traže vjernika, odnosno vjernicu.

Dijete odrasta uz svoje roditelje i od njih uči i nasljeđuje navike. Okolina u kojoj odrasta i porodica koja ga podiže su jako bitni faktori za formiranje ličnosti djeteta. Osoba koja je odrastala u lošoj okolini, posebno ako je u pitanju žensko djete, jer je ono podložnije utjecaju sredine, teško da može biti pozitivna ličnost. Zbog toga su naši prethodnici običavali kazati: «Čuvaj se cvijeća koje na smetljištu raste!» U narodu je poznato cvijeće koje raste po smetljištima i ima izuzetno lijep izgled, ali njegov miris je neprijatan i porijeklo loše. Zato je jako bitan izbor supružnika, kao preduslov dobrog odgoja djeteta.

Hatidža ben Kanneh: U čemu je osnovna razlika između zapadnog i islamskog odgoja djece, odnosno poimanja prava djeteta?

Dr. Kardavi: Sigurno da postoji velika razlika između našeg poimanja položaja i prava djeteta i shvatanja tog pitanja na Zapadu. To je rezultat različite filozofije života, različitog shvatanja i odnosa prema svijetu koji nas okružuje. Mi na svijet koji nas okružuje gledamo kao na stvorenja Allahova, dž.š., Koji je Tvorac svega postojećeg i Koji je uredio odnose među svojim stvorenjima. Zapadnjaci na svoje okruženje gledaju materijalističkim pogledom koji isključuje bilo kakve granice kada je materijalna korist u pitanju.

Moral zasnovan na vjerskim temeljima i prožet vjerskim ubjeđenjem nije prisutan u odnosu Zapada prema pravima djeteta, kao što je kod nas. Mi vjerujemo da je dijete ni’met Allahov, dž.š., na kojem Mu trebamo zahvaljivati, te emanet koji treba opravdati. Poslanik, s.a.v.s., pojašnjava da smo svi pastiri i da je svaki pastir odgovoran za svoje stado. Roditelji su odgovorni za svoju djecu, cijelo društvo ima odgovornost prema djeci, zato odnos prema njima treba biti ispunjen ljubavlju, pažnjom i poštovanjem.

Dakle, razlika između našeg pogleda na prava djeteta i stava zapadnjaka je velika, međutim, te razlike treba uvažavati. Nažalost, ima primjera da se u nekim slučajevima želi nametnuti zapadni način razmišljanja o ovom pitanju, što je neprihvatljivo. Mi imamo svoje propise, kulturu, običaje i njih moramo poštovati. Na nama je da ih primjenjujemo i čuvamo od bilo kakvog vanjskog utjecaja. To što je na Zapadu djeci data potpuna sloboda u vezi određenim pitanjima, a u islamu se to ograničava, nije razlog da se prihvati tuđi stav a svoj nipodaštava! Čitav svemir je sazdan na različitostima i one se moraju poštovati, a nikako negirati.

Hatidža ben Kanneh: Da li je uvođenje predmeta seksualno obrazovanje u škole pozitivno ili je to negativnost kojoj se treba suprotstaviti?

Dr. Kardavi: U osnovi, nema zabrane za uvođenje takvog predmeta, ali pod uslovom da se on izučava na način koji će biti pozitivan za moralni razvoj djeteta. Taj predmet treba da objašnjavaju profesori biologije u saradnji sa vjerskim autoritetima. Djeci treba objasniti kako se razmnožavaju životinjske vrste, pa i čovjek, ali na način koji će djetetu dati potrebne informacije o toj temi, a nikako da ga navodi na blud ili radnje koje su strogo zabranjene. Ako je cilj tog predmeta da se djeca potiču na blud, da se nauče metodama bezbolnog abortusa, te kako se zaštititi od trudnoće u vanbračnim odnosima, onda nam taj predmet ne treba, jer ne da nemamo nikakve koristi od njega nego nam on samo štetu nanosi. Djecu treba odgajati u čednosti, da se nauče da svoju ljubav izražavaju prema svojoj djeci, a ne da im preokupacija budu strasti koje će ih odvesti u zabludu.

Jedan čovjek je vidio ashabe kako ljube svoju unučad, pa je začuđen rekao da ih on ima desetero i da nikada nije nijedno poljubio, pa mu je Muhammed, s.a.v.s., rekao: «Zar je Allah, dž.š., uklonio milost iz tvog srca?!». Odgoj djeteta treba biti prožet iskrenom roditeljskom ljubavlju a ne strastima koje vode u propast.

Hatidža ben Kanneh: Poseban problem s kojim se društvo suočava je odnos prema djeci koja su rođena u vanbračnim zajednicama. Prije svega, pravo djeteta je da odrasta uz roditelja, što je jako teško u vanbračnoj zajednici. U kojoj mjeri se položaj djeteta iz takvih zajednica negativno odražava na njegov odgoj?

Dr. Kardavi: U osnovi, dijete se rađa u porodici uz oba roditelja s kojima živi, koji ga paze, odgajaju i s roditeljskom ljubavlju podižu. Spomenuli smo da dijete ima svoja prava koja moraju biti poštovana od samog rođenja, pa i prije rođenja. Dok je dijete još u utrobi majke ono ima svoja prava koja ne smiju biti uskraćena. Zbog toga je ženi propisano da ne posti u danima posta ako post šteti zdravlju njenog djeteta. Također, u vrijeme trudnoće žena treba paziti na svoju ishranu, jer bilo koja manjkavost u ishrani direktno utječe na zdravlje djeteta. Roditelji treba da paze na svoje ponašanje u toku majčine trudnoće, jer svaki problem koji majka doživljava utječe na dijete u njenoj utrobi. Sve to su prava djeteta na koja treba paziti.

Nekada se dogodi i poremećaj pa se odstupi od osnovnih pravila, te djeca bude rođena iz nezakonitih veza. To je veliki prekršaj, ali ne znači da to dijete ne smije uživati svoja prava. Naprotiv, njegova prava nisu upitna, bez obzira u kojim okolnostima je rođeno.

To najbolje pojašnjava hadis koji bilježe Buharija i Muslim, a odnosi se na jednu ženu koja je zatrudnjela na nezakonit način. Došla je do Muhammeda, s.a.v.s., i tražila da se nad njom izvrši Allahova kazna. Poslanik joj je odgovorio: «Idi dok ne rodiš! Mi imamo pravo spram tebe ali nemamo pravo spram onog što je u tvojoj utrobi. Šta je pogriješilo dijete koje nosiš da bi umrlo s tobom?!» Kada je rodila, ponovo je došla i tražila kaznu, na što joj Poslanik odgovori: «Idi i hrani dijete, jer ono ima pravo da bude ispravno hranjeno!» Kada je dijete poraslo i nije ovisilo o majci nad njom je izvršena kazna. Na isti način se postupa sa ženom, trudnicom, koja ubije nekoga. Iako ona zaslužuje smrtnu kaznu, ta kazna neće biti izvršena sve dok ne rodi djete i dok ono ne bude potpuno neovisno od nje.

Dakle, osnov je da dijete odrasta u okrilju porodice, međutim, ako dođe do vanbračne trudnoće dijete ne snosi nikakvu krivicu za to i njemu treba osigurati uslove za normalan razvoj – u granicama mogućnosti, kako bi ostvarilo svoja prava kao i svako drugo dijete.

Hatidža ben Kanneh: Da li je dozvoljeno u ovakvim, i drugim situacijama u kojima dijete ne može imati pravilan tretman, da dijete usvoje druge osobe koje će mu pružiti neophodnu brigu?

Dr. Kardavi: U šerijatskom pravu postoje posebni propisi koji se odnose na prava i obaveze prema djetetu kojem su nepoznati roditelji, odnosno koje su roditelji ostavili pa ga neko pronašao.
Nije nikakav problem da takvo djete bude zbrinuto u nekoj od muslimanskih porodica kako bi moglo normalno odrastati. Međutim, potpuno posinovljenje tog djeteta i njegovo uvrštavanje u nasljedstvo, kao i smatranje tog djeteta članom porodice koji ima ista prava prema ukućanima nije dozvoljeno. To dijete nije u krvnom srodstvu prema ženi koja se brine o njemu, njena djeca mu nisu sestre niti braća, pa se prema njemu treba odnositi kao prema tuđem djetetu, s dužnom pažnjom, ali bez otkrivanja avreta pred njim, kada spozna šta je avret, i pripisivanja porodici iz koje ne potiče. Dakle, o djetetu je potrebno voditi brigu, ali kada odraste treba ga upoznati s njegovim stanjem.

Još bolji način je da ga žena koja preuzme brigu o njemu zadoji dok je još malo, ako ona doji svoju djecu. Tada joj ono postaje dijete po mlijeku, a njena djeca – njegova braća i sestre po mlijeku. Takvim postupkom je mnogošta olakšano i status djeteta u porodici dodatno učvršćen.

Hatidža ben Kanneh: Rađanjem dijete dobiva pravo na normalan život. Međutim, šta je sa neželjenom trudnoćom? Da li je dozvoljen abortus i pod kojim uslovima?

Dr. Kardavi: Kada je u pitanju abortus, postoji nekoliko mišljenja u vezi s tim pitanjem. Prvo je da niko od islamskih učenjaka ne dozvoljava abortus nakon četvrtog mjeseca trudnoće, jer je tada fetus formiran, u njega je udahnuta duša, i to je potpuno formirano živo biće koje ima pravo na život kao bilo ko drugi. Jedino je opasnost po zdravlje majke izuzetak iz ovog pravila. Dakle, ako je nastavak trudnoće opasan po život majke, onda se dozvoljava abortus da bi se spasila majka.

Kada je u pitanju abortus prije završetka četiri mjeseca trudnoće, neki učenjaci dozvoljavaju abortus. Drugi smatraju da je dozvoljen samo do četrdesetog dana trudnoće.
Interesantno je spomenuti da ni ljekari nemaju jedinstven stav o tom pitanju. Njihova mišljenja su podijeljena kao i naša.

Zbog toga je u vezi s ovim pitanjem neophodna strogoća, te je većina islamskih učenjaka na stanovištu da abortus nije dozvoljen, osim u izuzetnim slučajevima – opasnosti po majku, kao što smo spomenuli, ili silovanja. Nasilna trudnoća može biti razlog za abortus.

Hatidža ben Kanneh: Danas se suočavamo s problemima nasljednih bolesti. Ako majka boluje sidu, ta bolest se nasljednim putem prenosi na dijete. Da li to može biti razlog za abortus, s obzirom da je pravo djeteta da se rodi zdravo i da tako i živi?

Dr. Kardavi: Ako postoji ikakva sumnja da je jedan od budućih supružnika zaražen nekom od opakih bolesti, onda je tu neophodan medicinski pregled. Ako se pregledom ustanovi da osoba boluje od neke od tih bolesti onda je to dovoljan razlog da brak s takvom osobom ne bude sklopljen. Dakle, treba izbjegavati ženidbu osobom koja nasljednim putem prenosi bolest na potomstvo.

A ako se brak ne može izbjeći, a supružnici imaju pravo da zadovolje svoje seksualne potrebe, onda je na njima da koriste kontracepcijska sredstva kako ne bi došlo do začeća. Pravo djeteta je da bude zdravo, te je na roditeljima da otklone sve ono što ugrožava zdravlje djeteta. Ukoliko nismo u stanju sačuvati dijete od tako opasnih bolesti onda ćemo spriječiti trudnoću i na taj način izbjeći negativne posljedice.

Hatidža ben Kanneh: Koja su prava djeteta, a koji obaveze roditelja, odmah nakon rođenja?

Dr. Kardavi: Na ovu temu je napisano mnogo knjiga u kojima se detaljno opisuju svi propisi u vezi s novorođenčetom. Jedan od propisa, odmah nakon rođenja, je da otac prouči djetetu ezan na desno a ikamet na lijevo uho.

Jako je bitno za dijete da prvi glasovi koje čuje na ovom svijetu budu riječi tevhida. To je ujedno i prvi savjet koji roditelj daje svom djetetu, da slijedi vjeru u Jednog i Jedinog Allaha, dž.š. Na vjerniku je da svoj život počne i završi vjerujuću u Allaha, dž.š., jer Muhammed, s.a.v.s., kaže: «Pored vaših koji umiru izgovarajte riječi la ilahe illallah.» Dakle, prvo što čovjek čuje treba da budu riječi tekbira, a zadnje što izgovori da budu riječi šehadeta.

Također, pravo djeteta je i da mu roditelji nadjenu lijepo ime. Muhammed, s.a.v.s., kaže: «Allahu najdraža imena su Abdullah i Abdurrahman, a najiskrenija imena su Haris i Hemam.» Cilj lijepih imena je da ima lijepo značenje i da značenje tog imena podstiče na dobro. Zato je potrebno izbjegavati ružna imena, tj. imena sa lošim značenjem, kao što je Harb (rat), ili Murreh (gorčina).

Muhammed, s.a.v.s., je nekim ashabima promijenio imena jer njihovo ime nije imalo lijepo značenje. Jednom je bilo ime Sa’b (težak), pa mu je Poslanik promjenio ime u Sehl (lahak). Jedna žena se zvala ‚Asijeh (neposlušna), pa joj je Poslanik promjenio ime u Džemileh (lijepa). Dakle, pravo djeteta je da nosi lijepo ime i na roditeljima je da se potrude da svom djetetu izaberu što ljepše ime.
U posljednje vrijeme je aktuelno nadijevati djeci imena zapadnih glumaca ili poznatih ličnosti. To je oponašanje drugih i njihove kulture, što je muslimanu strogo zabranjeno. Mi imamo svoja imena i nema potrebe da u tome slijedimo druge.

Hatidža ben Kanneh: Pravo djeteta je i utvrđivanje njegova porijekla. Na koji način je moguće ispoštovati to pravo ako dijete rodi žena koja je iznajmila svoju matericu?

Dr. Kardavi: Tačnom utvrđivanju porijekla djeteta islam poklanja veoma veliku pažnju. Jedan od razloga zabrane nemorala je i nemogućnost utvrđivanja porijekla djeteta. Osoba koja zna ko su mu roditelji zna svoje porijeklo, sigurna je od rodoskrvnuća i ponosi se svojim porijeklom. U slučajevima iznajmljivanja materice to nije moguće. Zato su islamski učenjaci na stanovištu da je ta radnja strogo zabranjena.

Nažalost, ta pojava je u nekim krajevima svijeta jako proširena. U Americi su česti slučajevi iznajmljivanja materice za pare. Žena koja želi dijete, a ne želi da bude trudna, ili nije u stanju da nosi trudnoću plati drugoj ženi da nosi njen plod i da joj vrati dijete nakon poroda. Te pojave su razlog velikih problema, puno je sudskih procesa koji se vode zbog takvih slučajeva. Osoba koja je dala svoju jajnu ćeliju drugoj ženi, nije osjetila teškoću trudnoće, niti bolove porođaja, pa ne može u potpunosti osjetiti ljubav prema tom djetetu. S druge strane, žena koja je nosila plod, trpila njegov teret i osjetila bolove porođaja nakon poroda osjeća da je majka i želi to dijete zadržati za sebe.

Takvi postupci izvor su stalnih problema, posebno kada je u pitanju utvrđivanje porijekla, jer se dijete veže za majku koja ga je rodila. Ko je u tom slučaju majka? To je nemoguće odrediti. Zbog toga su islamski učenjaci složni da nije dozvoljeno učešće treće strane u procesu trudnoće. Dakle, ako neki bračni par ima smetnji za normalno začeće, onda se to može uraditi medicinskim putem, ali samo da se upotrijebi sperma muža i jajna ćelija supruge te da se oplođena ćelija ubaci u suprugu. Nikako nije dozvoljeno pozajmljivati spermu ili ćeliju treće osobe ili upotrijebiti matericu druge žene za trudnoću. Samo tako će situacija biti jasna i moguće je utvrditi porijeklo djeteta na ispravan način.

Hatidža ben Kanneh: Pravo djeteta je i ishrana majčinim mlijekom. Međutim, nije malo žena koje prirodan način prehrane djeteta zamjenjuje vještačkim. Da li se takvim postupcima krše prava djeteta?

Dr. Kardavi: Žene koje nisu u stanju da doje djecu iz opravdanih razloga, kao što su bolest ili nedostatak mlijeka, imaju pravo i obavezu da dijete prehranjuju vještačkom hranom. Ali, ako majka ima mogućnost da doji dijete, nema opravdanja da mu to i uskrati. Mlijeko u njenim grudima je hrana njenog djeteta i ona nema pravo da mu tu hranu uskrati. U hadisi-kudsijji se kaže: «Date su ti dvije žile u grudima tvoje majke iz kojih izlazi čisto mlijeko, toplo zimi a svježe ljeti..». Allah, dž.š., je odredio da grudi majke proizvode hranu za dijete, o čemu nam Kur’an govori, te je obaveza žene da pazi na svoju ishranu kako bi osigurala mlijeko za svoje dojenče.

Ljekari su složni da je mlijeko nezamjenjiva hrana za dijete, i da je na majci da mu to i osigura. Također, pojašnjavaju da nije sva korist samo u mlijeku, nego u procesu hranjenja djeteta iz grudi. Blizina koju dijete osjeća prilikom dojenja izuzetno je povoljna za normalan psihički razvoj djeteta. Sve to nam pojašnjava da je pravo djeteta da bude hranjeno prirodnom hranom i da mu to pravo ne smije biti uskraćeno!

Hatidža ben Kanneh: Jedan naš gledalac iz Amerike kaže da je veliki broj muslimanskih porodica koje žive na Zapadu. Djeca odrastaju u zapadnom društvu i ta okolina u jakoj mjeri utječe na njihov odgoj. Kako da roditelji zaštite svoju djecu od negativnih utjecaja okoline?

Dr. Kardavi: Na ovo pitanje sam odgovorio tokom svog prvog putovanja na Zapad. Tada su se roditelji žalili da imaju problema sa negativnim utjecajem okoline na djecu. Jasno sam im rekao da, ako se boje za svoj vjerski identitet, ako nisu sigurni u svoju vjeru, u odgoj svoje djece u islamu, onda je na njima da odmah počnu pripreme za povratak u svoju domovinu. Zar da radi skupljanja imetka izgubimo ahiret?! To ne smijemo sebi dozvoliti! Allah, dž.š., kaže: «O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti…» (Et-Tahrim, 6.) Ne smijemo sebi dozvoliti da rodimo dijete, hranimo ga, pazimo, školujemo i da, na kraju, ono ode u Džehennem. Dužnost nam je da ga sačuvamo vatre tako što ćemo mu podariti islamski odgoj. Zbog toga kažemo da muslimanu, koji nije siguran da će moći sačuvati svoju vjeru i odgojiti svoju djecu u islamu, nije dozvoljen boravak u takvoj sredini! Na njemu je da se vrati u svoju domovinu.

Hatidža ben Kanneh: Problem s kojim se danas jako puno susrećemo u svijetu je upošljavanje djece. Kakav je stav islama o pitanju uposlenja djece?

Dr. Kardavi: Islam ne dozvoljava davanje djeci poslova koji su preteški za njihov uzrast. Osnovno pravo djeteta je da se normalno razvija, a to podrazumijeva dovoljno vremena za igru, jer u igri ono usvaja neophodne reflekse, ima dovoljno vremena za obrazovanje. Na roditelju je da djetetu osigura što bolje obrazovanje, jer je to vjerski imperativ i potreba vremena u kojem živimo.
Naravno, islam ne zabranjuje da se djeca navikavaju na rad, da se obučavaju za pojedine djelatnosti ili poslove. To je pohvalno, ali u granicama njihovih mogućnosti.

Čest razlog prekomjernog upošljavanja djece je teško materijalno stanje u kojem se ponekad roditelji nađu. Prinuđeni su radno angažovati djecu kako bi prehranili porodicu. U takvim situacijama je na društvu, državi da pomogne siromašne porodice kako bi se djeca zaštitila. Djeca, omladina općenito, najvredniji su resurs koji jedna država može imati i njena je obaveza da povede maksimalnu brigu o tom blagu koje je garancija njene budućnosti.

Tekst priredio: Muhamed Adilović

Iskoristite priliku i uplatom vaše donacije postanite vakif nove BKC džamije u Frankfurtu.

Za više informacije posjetite našu webstranicu za donacije