O Hadždžu

Dr. Jusuf el-Kardavi

Obredi hadždža nisu puki ritual, nego, hadždž, kao i svaki ibadet u islamu, ima svoj cilj i svoju mudrost, te onaj ko shvati smisao hadždža, ili bilo kojeg drugog ibadeta, može ga upotpuniti i na taj način osigurati pretpostavke da taj ibadet djeluje na formiranje ličnosti pravoga muslimana. O hadždžu, mudrostima i ciljevima ovog islamskog temelja u dva navrata govorio je šejh dr. Jusuf el-Kardavi, u tematskoj emisiji na katarskoj satelitskoj tv-stanici El-Džezira i to prenosimo u cjelosti.

DEFINICIJA HADŽDŽA

Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Allahu pripada zahvala, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s, njegovu porodicu i ashabe. Hadždž je stroga vjerska dužnost – fard i jedan od pet temelja naše vjere. To je obaveza svakome muslimanu koji ispunjava određene uslove. O tim uslovima govori Ku’ran, pa kaže:“…Hodočastiti Hram je dužan, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti, a onaj koji neće da vjeruje, pa zaista, Allah nije ovisan ni o kome.“(Kur’an, Alu Imran, 97)  Allah, dž.š, je riječi „onaj koji neće da vjeruje“, objavio umjesto riječi „ko hadždž ne obavi“, znači, da onaj ko ne želi da hadždž obavi ili se nemarno odnosi prema toj obavezi, a u mogućnosti je da je obavi, kao da je kufr počinio. Da nas Allah toga sačuva! U tom kontekstu razumijemo riječi Omera, r.a, koji kaže: „Razmišljao sam da naredim plaćanje džizje, onima koji su u stanju hadždž obaviti, a još to nisu uradili. Oni nisu muslimani! Oni nisu muslimani! Oni nisu muslimani!“ Hadždž je stroga obaveza, koja je bila poznata i prije pojave islama. Ona datira iz vremena Ibrahima, a.s, i Arapi su redovno hadždž obavljali sve do dolaska Muhammeda, s.a.v.s, koji je očistio ovaj obred od širka i običaja preuzetih od drugih religija. To hadžije potvrđuju, izgovarajući telbiju, prilikom obavljanja hadždža, riječima: „Lebbejkelllahume lebbejk, (Odazivam Ti se Gospodaru, odazivam), lebbejke la šerike leke lebbejk, (odazivam Ti se, Ti nemaš sudruga, odazivam Ti se)“.
Hadždž je ibadet i on, kao i bilo koji drugi ibadet, ima svoje mudrosti, ciljeve i tajne. Allah, dž.š, nije propisao ni jedan ibadet radi sebe, On u Kur’anu kaže: „Allah nije ovisan ni o kome“, a na drugom mjestu kaže: „O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je neovisan i hvale dostojan.“ (Kur’an, Fatir, 15) Također, Allah, dž.š, ibadete veže za koristi koje ljudi imaju od njih, pa tako za namaz kaže: „I obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno.“ (Kur’an, El-Ankebut, 45)  A za zekat kaže:“ Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.“ (Kur’an, Et-Tevbe, 103)  Također, za post kaže: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“ (Kur’an, El-Bakare, 183) Kada je u pitanju hadždž, Allah, dž.š, kaže: „Da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali.“ (Kur’an, El-Hadždž, 28)
Dakle, u hadždžu imamo koristi, koje Kur’an garantuje. Te koristi su raznovrsne: materijalne, apstraktne, pojedinačne, kolektivne, lokalne i svjetske. Za hadždž se može kazati da je to hidžra Gospodaru. Hadžija ostavlja svoju domovinu, porodicu, imetak i poslove i ide na put, odazivajući se pozivu Allaha, dž.š: „I oglasi ljudima hadždž! Dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim, dolazit će iz mjesta dalekih.“ (Kur’an, El-Hadždž, 27) Zbog tog poziva, hadžija u telbiji ponavlja «Lebbejkellahume lebbejk, (Odazivam Ti se Gospodaru, odazivam)». To je odgovor na Allahov poziv upućen svim muslimanima. Pored ovih imamo i još mnogo drugih mudrosti hadždža. Jedna od njih je, da musliman, obavljajući hadždž, izlazi iz svoje sredine i upoznaje se sa muslimanima cijeloga svijeta, te tako jača svoju kulturu. Kroz hadždž muslimani se uče miru. Danas čitav svijet poziva u mir, ali ti pozivi su daleko od postupaka. Musliman u toku hadždža mir istinski sprovodi u djelo. Musliman, u toku obreda hadždža, ne ubija lovinu, ne siječe grane drveća, niti kida bilo koje bilje. On je potpuno predan onima oko njega, i od njegova zla svi su pošteđeni. Zbog toga, što se on nalazi u zemlji mira, u vremenu predanosti, zaogrnut ihramima. Također, muslimani se navikavaju na jednakost u toku obreda hadždža. Mnogi danas pozivaju u jednakost. Međutim, stvarnost je potpuno drugačija. Njihovi pozivi se ne ostvaruju. Jedino muslimani mogu da osjete pravu jednakost kroz namaz, i daleko jaču jednakost kroz hadždž. Svi su, u namazu, u safovima, ali je moguća razlika u nošnji, po kojoj se neko uzdiže nad ostalima. Međutim, na hadždžu se brišu i te razlike. Svi hodočasnici umotani su u bijele čaršafe, koji svojim izgledom podsjećaju na ćefine, i time se sve vanjske razlike među vjernicima brišu. Dakle, samo na hadždžu potpuno se primjenjuje jednakost među svima.

ZAŠTO RAZLIKE MEĐU HADŽIJAMA

Voditelj: Jako mi se sviđa vaš govor o jednakosti na hadždžu, ali, ipak, primjetne su mnoge nejednakosti prilikom putovanja i obavljanja hadždža. Primjećuju se da odnos službenika nije isti prema svima. Ne odnose se isto prema nearapu kao prema Arapu, čak, ni svi Arapi nisu jednaki. Velika razlika se pravi između Saudijaca i ostalih. Čak, i u samim obredima imamo razlike. Neki borave pored rashladnih uređaja i u velikom komforu, dok drugi, svoj ibadet obavljaju pod šatorom na vrelini dana. Šta možete reći o tome?
Dr. Kardavi: Nije tako i to nema veze sa ibadetom o kojem mi govorimo. Ljudi su se uvijek razlikovali po materijalnim mogućnostima. Uvijek su neki ljudi putovali na hadždž pješice, drugi su koristili jahalice, ko je kakvu imao. Mi ne možemo učiniti da u materijalnim mogućnostima svi ljudi budu jednaki. Ukoliko se stvarno prave razlike u odnosu prema hadžijama, ja ih najoštrije osuđujem, ali one su van teme o kojoj večeras govorimo. Mi govorimo o ibadetu i ja nikakvu razliku ne primjećujem u tavafu ili prilikom stajanja na Arefatu, između bogatoga i siromašnoga. Čak i najveći kraljevi, koji dođu na hadždž, potpuno isto izgledaju kao i svi drugi. Što se tiče ugođaja koji sebi neki ljudi mogu priuštiti, pa to je normalna stvar. Nikada, svi ljudi, nisu putovali istom klasom u vozu ili avionu. Neko putuje biznis klasom, drugi običnom, i to nije ništa nenormalno. Svi oni opet podnose isti teret, prilikom obavljanja hadždža. Niko nema tu privilegiju da izbjegne gužvu i da sam tavafi oko Kabe, niti da se drugačije obuče, niti da sam sebi propise uređuje. Dakle, svi su, u ovom ibadetu jednaki.
Što se tiče drugih mudrosti hadždža, svakako je to univerzalnost. Hadžije se odazivaju univerzalnom pozivu koji nije upućen iz jedne zemlje ili od jednog kralja, niti od neke poznate ličnosti. To je poziv Uzvišenog Allaha cijelom čovječanstvu, i hodočasnici se odazivaju na taj poziv. Međutim, i na taj uzvišeni poziv odazivaju se samo oni koji su u mogućnosti. Mogućnost, koja se spominje u Kur’anu, komentariše se kao da je to višak u imetku koji mu je dovoljan za put i prevozno sredstvo. Dakle, ko posjeduje imetka da obezbijedi porodicu do svog povratka, te plati troškove svog putovanja i boravka, dužan je obaviti hadždž. Dužan je prisustvovati godišnjem muslimanskom kongresu na kojem se okupi više od dva miliona muslimana iz čitavoga svijeta. U toku tog boravka vjernicima nije dozvoljen odnos sa ženama, niti griješenje, niti svađa. To je poseban skup na kojem se ne smije remetiti red, niti udaljavati duša od duše. Mi taj skup trebamo maksimalno iskoristiti, kao što su to radili naši prethodnici. Za vrijeme hilafeta Omera, r.a, ljudi su dolazili na hadždž i svraćali kod halife na razgovor u kojem su objašnjavali svoje stanje i stanje njegovih namjesnika, onih kojima su oni podređeni. Tačno je da danas nemamo halife, ali imamo ljude koji se brinu o organizaciji hadždža, i mnogo drugih pojedinaca i organizacija koje se bave problemima muslimana u svijetu i tu priliku treba maksimalno iskoristiti.

RUKNOVI HADŽDŽA

Voditelj: Doktore, možete li nam pojasniti koji su to ruknovi hadždža, bez kojih hadždž nije ispravan?
Dr. Kardavi: U vezi s tim pitanjem postoji više mišljenja, ali ono, koje zastupa većina, je da su ruknovi hadždža: boravak na Arefatu, tavaf «ifada», oblačenje ihrama i saj između Saffe i Merve. To su, dakle, osnovni dijelovi hadždža, a pored njih ima još obaveznih stvari, koje treba ispuniti kako bi hadždž bio upotpunjen, kao što je bacanje kamenčića, ili boravak na Mini i Muzdelifi, itd.
Voditelj: Jedan gledalac iz Njemačke je već postavio pitanje u kojem kaže: «Da li je dozvoljeno da hadžija obuče ihrame u svojoj državi i dođe u Meku, obavi umru, pa skine ihrame, i da li je dozvoljeno obaviti umru više puta prije obreda hadždža?
Dr. Kardavi: Pitanje mjesta na kojem se oblače ihrami nije bitno. Ono što je bitno jeste nijjet, koji počinje dolaskom na mikat. Mnogi putnici koji putuju avionom oblače ihrame kada stignu u Džidu. Taj postupak dozvolio je šejh Abdullah bin Zeid el-Mahmud, i ja mislim da je to potpuno ispravno. Nije lahko u avionu skidati odjeću i oblačiti ihrame. Muhammed, s.a.v.s, nikada nije upitan na hadždžu za neku stvar, a da je nije odobrio, ciljajući time olakšanje. Za tim se ja povodim, pogotovo kada je u pitanju hadždž, posebno u današnjem vremenu kada su velike gužve. Na osnovu toga kažemo da se mogu obući ihrami i nakon slijetanja u Džidu, ukoliko je to teško uraditi u avionu, prilikom prelijetanja granice mikata. Često se to praktikuje i u avionu kada je let rezervisan samo za hadžije, pa se to uradi organizovano.
Što se tiče drugog pitanja koje se odnosi na oblačenje ihrama za umru, te ponovo za hadždž, kada dođe njegovo vrijeme, to je ispravno. To je jedna vrsta hadždža koja se zove et-temettu‘. Dakle, imamo tri načina obavljanja hadždža: el-kiran, el-ifrad, te ovaj koji smo spomenuli. Et-temettu‘ se odlikuje po oblačenju ihrama za umru, zatim njihovom skidanju poslije obavljanja umre. Hadžija se oslobodi ihrama i čeka vrijeme hadža. Kada dođe određeno vrijeme, on oblači ihrame i počinje obavljati obrede hadždža. Ta vrsta hadždža spomenuta je u Kur’anu: “Kad budete slobodni, obavite umru do hadždža i zakoljite kurban do kojeg možete lahko doći.”(Kur’an, El-Bakare, 196) Onaj ko obavi ovu vrstu hadždža, zauzvrat, treba da zakolje ovcu, ili da učestvuje u zajedničkom klanju velikog kurbana, tj. govečeta ili deve. Učenjaci hanbelijskog mezheba smatraju da je to najbolja vrsta hadždža, jer je Muhammed, s.a.v.s, podsticao ashabe da obavljaju et-temettu‘. Što se tiče obavljanja umre više puta, u toku iščekivanja obreda hadždža, neki islamski učenjaci odobrili su takav postupak. Međutim, to se ne prenosi od Muhammeda, s.a.v.s, niti od njegovih ashaba, r.a, iako su u Mekki proveli više od deset dana, prilikom obavljanja hadždža. Dakle, to nije pritvrđeni sunnet Muhammeda, s.a.v.s.
Gledalac iz Emirata: Zašto se povodimo za olakšicama, prilikom oblačenja ihrama u putovanju avionom, kada nam za to ne trebaju olakšice? Onaj ko nije u stanju da obuče ihrame u toku leta avionom, neka to uradi u svojoj državi, prije ukrcavanja u avion. Mislim da, za tako nešto, ne bi trebalo biti smetnje?
Dr. Kardavi: Ti bi, svojim razmišljanjem, stavio u obavezu nešto što Allah, dž.š, nije propisao. Allah je ihrame obaveznim učinio od tačno određene granice koja se ne smije prelaziti. Ibn Mahmud kaže da onaj ko preleti tu granicu avionom, ne ubraja se u one koji su prešli granicu. U vremenu u kojem je živio Muhammed, s.a.v.s, nije bilo aviona, pa se zabrana u hadisu razumijeva, kao prelazak granice kopnom. Dakle, do ovog zaključka dolazimo idžtihadom. Nema preciznog teksta koji bi potvrdio naše mišljenje. Učenjaci malikijskoga mezheba dozvoljavaju oblačenje ihrama nakon iskrcavanja na kopno, onome ko putuje brodom. Pa, zašto da ne bude dozvoljeno isto, nakon iskrcavanja iz aviona? To se posebno odnosi na one koji su više puta obavili hadždž. Onaj ko ga prvi put obavlja spreman je podnijeti veći teret, kako bi bio sigurniji u ispravnost svog ibadeta. Međutim, onaj koji je obavio hadždž više puta, njemu je olakšica potrebnija, i želi da je primijeni. Procenat onih koji obavljaju hadždž prvi put je, samo 15 posto, a svi ostali, dakle, 85 posto, su oni koji obavljaju hadždž po drugi, treći, ili više puta. Nemamo razloga da previše preciziramo stvari prema velikoj većini učesnika hadždža, pošto je procenat onih koji prvi put obavljaju hadždž vrlo mali.

Gledalac iz Amerike: Obavio sam hadždž prije dvije godine. Ono što me posebno zadivilo jeste, upravo, taj skup svih muslimana svijeta na jednome mjestu. Da li je moguće da se, nakon obreda hadždža, organizuje javna rasprava o aktuelnim problemima muslimana?

Dr. Kardavi: U raspravi o tim problemima ne mogu učestvovati svi oni koji su bili na hadždžu. Mnogi su zauzeti povratkom u svoju domovinu i nemaju vremena za druge aktivnosti. Intelektualci treba da raspravljaju o tim problemima kako bi se postiglo razumijevanje. Nije moguće da o nečemu raspravlja dva miliona ljudi i da se dogovore o bilo čemu. Za takvo što biraju se ljudi posebnih sposobnosti i njima je to stroga obaveza.

Svjetska islamska organizacija – Rabita organizovala je više takvih sastanaka. Međutim, neophodno je da se tim skupovima da veći značaj i prošire teme razgovora, kako bi bila i veća korist od njih.

POSTUPAK SA KURBANSKIM MESOM

Gledalac iz Zaljeva: Nekoliko rivajeta nam potvrđuje da je kurbansko meso koje su zaklali Muhammed, s.a.v.s, i ashabi, dijeljeno siromašnima. Danas nije takav običaj. Kurbani koji se kolju u naše vrijeme uništavaju se. Da li je dozvoljeno da svaki hadžija odredi klanje kurbana u svojoj zemlji, i nakon što se, putem telefona uvjeri da je kurban zaklan, oslobodi ihrama?

Dr. Kardavi: Kurban je hedija koja se poklanja Kabi i nije dozvoljeno obaviti klanje kurbana na drugom mjestu. Allah, dž.š, kaže: „A glave svoje, dok kurbani do mjesta svoga ne stignu, ne brijte.“  (Kur’an, El-Bakare, 196).Što se tiče problema bacanja kurbanskog mesa, to je stvar prošlosti. Allahu hvala, uspjeli smo da, u saradnji sa Islamskom bankom i još nekim firmama, organizujemo klanje i iskorištavanje kurbanskog mesa. Nešto se podijeli u Haremu, a ostatak se konzervira i podijeli muslimanima kojima je to najpotrebnije. Uz Allahovu pomoć, neće se ponoviti greška koja se prije pravila.

ZA HADŽDŽ SU POTREBNA HALAL SREDSTVA

Gledalac iz Alžira: Da li je ispravan hadždž obavljen novcem, koji je poklonjen, a zarađen je prodajom alkohola?

Dr. Kardavi: Da te Allah udalji od obavljanja hadždža s takvim novcem. Musliman se mora potruditi da novac, koji će utrošiti u hadždž, bude zarađen na dozvoljen način. Muhammed, s.a.v.s, u jednome hadisu kaže: „Za hadždž koji je primljen nema druge nagrade, do – Džennet.“ Međutim, da bi hadždž bio primljen, treba da budu ispunjeni određeni uslovi. Prvi je iskren nijjet. Svako dijelo bit će vrednovano na osnovu nijjeta s kojim je urađeno. Drugi uslov za primljen hadždž je – da se obavi imetkom koji je halal. Zbog toga neki ljudi s posebnom pažnjom skupljaju novac koji će utrošiti za obavljanje hadždža. Takvima, kada kažu: „Odazivam ti se moj Gospodaru.“ , bit će odgovoreno: „Odazvao si se i sretan si.“  Oni, koji hadždž budu obavljali novcem koji je zarađen na nedozvoljen način, isto će izgovarati, ali će njima biti rečeno: „Nisi se odazvao, niti si sretan. Tvoj hadždž je odbijen, pa se vrati bez ikakve nagrade.“ Dakle, ukoliko neko ponudi nekome da ga opremi za hadždž, on nije obavezan da prihvati tu ponudu, pa kada bi se radilo i o halal imetku. Međutim, ukoliko je imetak haram, onda se ta ponuda treba odbiti. Znači, dozvoljeno je da neko opremi hadžiju za put, ali pod uslovom da se radi o imetku koji je zarađen na dozvoljen način.

ŽENA I HADŽDŽ

Gledalac iz Sirije: Da li je dozvoljeno da žena putuje na hadždž ili umru u društvu žena, ali bez svog mahrema?

Dr. Kardavi: Osnovu vezi s tim pitanjem je da žena ne putuje bez mahrema. Muhammed, s.a.v.s, kaže: „Neka žena ne kreće na put duži od dan hoda, osim sa mahremom…“ Međutim, neki islamski učenjaci izuzimaju iz toga pravila putovanja radi ibadeta. Neki kažu da je suštinsko pitanje – sigurnost. Ukoliko je žena sigurna na svom putovanju, njoj je dozvoljeno da putuje, bez obzira o kojoj vrsti putovanja se radilo, pa kažu da se sigurnost postiže, ukoliko žena putuje u društvu starijih žena, koje su od ugleda. Prije su žene putovale karavanama, kojima je trebalo više dana ili mjeseci da stignu do mjesta u koje su se uputile. Međutim, danas se putuje daleko brže, i prevoznim sredstvima kojima putuje veliki broj ljudi, tako da je to normalna i sigurna situacija za ženu. Čak i Ibn Hazm, koji je poznat po dosljednom slijeđenju teksta, dozvoljava da žena putuje bez mahrema, pod uslovom da je sigurna na svom putu. Dokaz za svoj stav nalazi u hadisu u kojem se kaže: „Žena će sama putovati, u svojoj nosiljci, od Iraka do Allahove kuće, a neće se bojati nikoga osim Allaha.“ Dakle, sama će putovati do Kabe, i nikoga se neće bojati. Tim hadisom, Muhammed, s.a.v.s, nam ukazuje na širenje islama i na sigurnost koja će biti pod islamskom upravom. Na osnovu rečenog, kažem, da žena može putovati na hadždž ili umru u društvu pouzdanih žena, pod uslovom da im je put siguran.

Gledalac iz Džide: Želim da postavim nekoliko pitanja:
Da li je tačno precizirana odjeća koju žena mora oblačiti za vrijeme obavljanja hadždža?
Da li je dozvoljeno vladaru, pod čijom kontrolom je Kaba, da ograničava broj hadžija?
Da li je upotpunjen hadždž osobi koja je umrla nakon stajanja na Arefatu?

Dr. Kardavi: Za ženu nije određena posebna odjeća koju će oblačiti prilikom obavljanja hadždža. Muškarcima su propisani ihrami, i nije im dozvoljeno da kao zamjenu za ihrame nešto drugo oblače. Žena će obući odjeću koju inače nosi, ali ta odjeća treba da pokriva njeno tijelo i da joj nije tijesna. Jedino što se traži od žene je da ne pokriva lice i šake u toku izvršavanja obreda hadždža. To se pojašnjava hadisom u kojem se kaže: „Žena koja obavlja hadždž, neće pokrivati lice niti oblačiti rukavice.“ U nekim zemljama običaj je da žene oblače posebnu, jednobojnu odjeću. Međutim, to je samo običaj i nisu ga obavezne ispuniti.

Što se tiče drugog pitanja, o ograničenju broja hadžija, dozvoljeno je tako postupiti, ukoliko je razlog tome korist za sve muslimane. Nekoliko godina je broj hadžija prelazio tri moliona, te je zbog velikih gužvi poginulo nekoliko stotina ljudi. Da bi se spriječile takve situacije, donesena je odluka da se, procentualno, ograniči broj hadžija iz svake zemlje. Čak je i Saudija donijela odluku po kojoj je dozvoljeno, svakom Saudijcu, da obavi hadždž, samo jednom u pet godina. Ta odluka donosi se u korist hadžija i nema razloga da ne bude dozvoljena. Zaista je nemoguće na pravi način doživjeti ibadet, ako je velika gužva, a to nekada prelazi i u opasnost po život.

Treće pitanje bilo je o osobi koja je umrla nakon Arefata. Hadždž osobe koja je umrla nakon stajanja na Arefatu nije potpun, jer nije obavljen tavaf. Tek, nakon što se tavaf obavi, hadždž je upotpunjen.

Voditelj: Žena koja ima menstruaciju nije obavezna bacati kamenčiće, niti obavljati oprosni tavaf. Zašto joj nije obavezno da odredi zamjenu za sebe u tim situacijama?

Dr. Kardavi: Muhammed, s.a.v.s, oslobodio je ženu u toku menstruacije tih obreda. Ukoliko joj se pojavi krvarenje, ona ne treba nikakvu zamjenu određivati u tim obredima. Ibn Tejmije i Ibn el-Kajjim dozvoljavaju ženi koja je u periodu menstruacije, da obavi tavaf «ifada», ako joj krvarenje neće prestati u vremenu u kojem će se zadržati na hadždžu. Svoj stav pravdaju maksimalnim mogućnostima koje žena ulaže. Ona mora putovati. Ima tačno određen termin povratka, i ne može čekati prestanak krvarenja. U tom slučaju oni dozoljavaju da žena obavi tavaf i u takvom stanju. Čak, kažu, da nije obavezna ni kurban zaklati. Muhammed, s.a.v.s, kaže: „Kada vam nešto naredim, vi uradite onoliko, koliko ste u mogućnosti.“ To je pravilo koje se primjenjuje i u drugim ibadetima, npr. poznato je da neki namaski šartovi, nisu obavezni, ukoliko se ne mogu obaviti. Dakle, ženi je dozvoljeno obaviti tavaf, samo da strogo kontroliše izlijevanje krvi u toku tavafa.

Gledateljka iz Saudijske Arabije: Prilikom obavljanja hadždža, prošle godine, poklopio mi se termim menstrualnoga ciklusa sa terminom hadždža. Radi preventive, koristila sam pilule protiv krvarenja, tako da sam hadždž obavila bez problema. Međutim, kada sam htjela obaviti tavaf «ifadu» poteklo mi je nekoliko kapljica krvi. Odgodila sam tavaf do posljednjeg dana našeg boravka u Mekki i obavila ga prije puta. Da li sam ispravno postupila?

Kardavi:Ako si koristila pilule, onda to, nekoliko kapljica, nije menstrualna krv. Zbog toga, nisi trebala odgađati tavaf. Međutim, uradila si šta si bila u mogućnosti, te uz Allahovu dozvolu, hadždž ti je ispravan.

Gledateljka iz Londona:Želim da postavim dva pitanja. Prvo, da li je odjeća, koju žena nosi na hadždžu ista odjeća koju je dužna nositi prilikom stupanja u namaz, ili se ona u nečemu razlikuje, te da li ima mišljena u islamu po kojem žena nije obavezna pokrivati glavu? Drugo pitanje je, kako će postupiti onaj ko nije dobio dozvolu za putovanje na hadždž od nadležne institucije, te zbog toga nije u stanju obaviti tu dužnost?

Kardavi: Žena je, prilikom obavljanja obreda hadždža, dužna obući odjeću koja je čista i dovoljna da joj pokrije tijelo. Dakle, oblači istu odjeću u kojoj klanja namaz. Za tu odjeću nije određena posebna boja. Sve što se traži od žene je da ne stavlja zar i ne oblači rukavice u toku obreda. To je zabranjeno hadisom, i ne treba to raditi kao što neke žene rade. Ženi je dozvoljeno da pokrije lice platnom, ako joj se približe muškarci, ali ne da stavlja zar. Što se tiče otkrivanja glave, to nije dozvoljeno i nema mišljenja ni u jednom mezhebu, koje dozvoljava takvo nešto. Nažalost, imamo pojedinih zemalja, koje zabranju pokrivenim ženama da studiraju, ili da se liječe u bolnici. Možda ta ideja od njih potiče. U islamu ona nema utemeljenja.

Drugo pitanje se donosi na dozvolu sa hadždž. To potpada pod ono što smo rekli o organizaciji hadždža i ograničenju broja hodočasnika za svaku godinu. Onaj, koji ne može da dobije tu dozvolu, ima opravdan razlog za izostanak od hadždža. Nije dužan ono što ne može.

MOGUĆNOST ZAMJENE KOD BACANJA KAMENČIĆA

Voditelj: Da li je ispravan hadždž ukoliko se izostavi bacanje kamenčića?

Dr. Kardavi: Hadždž je ispravan, ali je učinjena greška, koja se ispravlja klanjem kurbana. Bacanje kamenčića obred je u kojem je dozvoljena zamjena. Ukoliko je trudnici, starijoj ili bolesnoj osobi, ili osobi sa opravdanim razlogom teško obaviti taj obred, onda će odrediti osobu koja će to uraditi umjesto nje. Zamjena nije dozvoljena u svim obredima. U tavafu, ili saju ne može se naći zamjena, ali se saj može obaviti u kolicima, a tavaf u nosiljci. Međutim, u ovom obredu to je dozvoljeno. Bitno je da osoba, koja baca kamenčiće u zamjenu za nekog, prilikom bacanja, naglasi da baca za drugu osobu i spomene njeno ime.

Gledalac i Štokholma: Moje pitanje odnosi se na organizaciju hadždža, i na tijelo koje rukovodi organizacijom. Mislim da je to izuzetno važan posao, ne samo da bi se što bolje obavili svi obredi hadždža, nego da se izbjegnu situacije koje ugrožavaju sigurnost hadžija. Da li je to pitanje vezano samo za jednu državu, ili sav islamski svijet treba da da doprinos što boljoj organizaciji hadždža?

Kardavi: Nema nikakve sumnje u to da je hadždž, i njegova organizacija, stvar svih muslimana svijeta, i da svi treba da se pozabavimo tim problemom, kako bi organizacija bila što bolja.

Trenutno, svu brigu o hadždžu vodi samo jedna država, odnosno jedno njeno ministarstvo, koje je zaduženo da obezbijedi sve što je potrebno hadžijama za normalno obavljanje hadždža. Međutim, to ministarstvo treba se savjetovati sa ostalima muslimanskim zemljama o stvarima od općeg interesa za hadždž. Oni su, u tom kontekstu, već uradili određene poslove. Jedan od njih je dogovor sa zemljama u kojima živi veliki broj muslimana da ograniče broja hadžija u jednoj godini. Prošli put smo spomenuli da je to opravdano i potrebno uraditi za korist svih muslimana, jer prevelik broj hodočasnika vrlo često uzrok je mnogim nesrećama. Posebno je to bitno kada hadždž bude u zimskome periodu, tj. kada se očekuje veliki broj hodočasnika. Zato je neophodno, uz dogovor sa svim državam, u kojima su muslimani u velikom broju, ograničiti broj hadžija kako bi se izbjegle opasne situacije za život hodočasnika. Pored toga, svaka država trebalo bi da izvrši dodatne, unutrašnje pripreme na odabiru ljudi koji će obavljati hadždž u tekućoj godini. Čuo sam da u Egiptu nekada kockom biraju ljude koji će putovati na hadždž, zbog velikog broja zainteresovanih, što je zabranjeno. I pored toga, opet, veliki broj onih, koji su obavili hadždž, ponovo putuje. Putem raznih veza, ili drugim kanalima, prijave se na spisak za hadždž. To je nedopustivo i svaka bi država trebalo da se pozabavi tim stvarima. Ja često navodim Maleziju, kao divan primjer unutrašnje organizacije putovanja na hadždž. Kod njih je veoma veliki interes za obavljanje ovog ibadeta, pa su oni oformili posebne fondove za pripremu i obavljanje hadždža. Svaki musliman, čim se zaposli, odvaja jedan dio od svoje plaće u korist tog fonda. Kada sakupi dovoljnu sumu, pristupa pripremama za obavljanje hadždža. U tu svrhu, oni su napravili improvizaciju Kabe, kako bi što bolje obučili hadžije ispravnom obavljanju obreda hadždža, posebno tavafa i saja, jer je ponajveća gužva prilikom obavljanja tih obreda. Mislim da bi sve ostale muslimanske zemlje trebalo da se pozabave tim stvarima u kojima Malezije može biti jako dobar primjer. Posebnu odgovornost tu imaju islamski učenjaci koji bi trebalo da, u granicama dozvoljenog, olakšaju obavljanje pojedinih obreda. Mnogo propusta u tom dijelu dogodi se svake godine. Primjer za to je bacanje kamenčića prije podne. Neki šejhovi, preko mikrofona upozoravaju hadžije da, ukoliko tako postupe, hadždž nije ispravan. To je potpuno pogrešno, jer bacanje kamenčića nije rukn hadždž. Neki islamski učenjaci taj obred ne ubrajaju ni u vadžibe, nego kažu da je to sunnet. Nekoliko poznatih alima dozvolilo je obavljanje toga obreda prije podne, među kojima je Ata bin Rabbah, poznati učenjak u Mekki, Tavus bin Kejsan, učenjak iz Jemena, Ebu Dža’fer el-Bakir, te pored njih, još mnogo manje poznatih učenjaka. Dakle, treba se maksimalno potruditi da uslovi za pravilno obavljanje hadždža budu na što većem stepenu.

Voditelj: Ono što bi, jako dobro, moglo pomoći u boljoj organizaciji hadždža, jeste i smanjenje broja hadžija koji obavljaju hadždž po nekoliko puta. U prošloj emisiji smo spomenuli, da je procenat takvih na hadždždu oko 85 posto. Da li je bolje utrošiti ta sredstva, koja su namijenjena za dobrovoljni hadždž, u prehranu gladnih i onih koji ne mogu zadovoljiti osnovne potrebe za normalan život?

Dr. Kardavi: Mislim da danas nemu u svijetu čovjeka koji je obrazovan u vjeri a da ne poznaje prioritete u obavljanju islamskih propisa. Od prije nekoliko godina, ja pozivam ideji izučavanja prioriteta u vjeri. Zaduženja koja vjernik imarazličita su po prioritetu. Muhammed, s.a.v.s, kaže u jednome hadisu: „Iman čini sedamdeset i nekoliko ogranaka. Najbitniji je izgovaranje šehadeta, a najmanji je ukloniti sa puta ono što smeta prolaznicima.“ Dakle, imamo stvari koje su bitne, stvari koje su manje bitne, a imamo, između toga, mnogo drugih stvari koje se razlikuju po bitnosti. Allah, dž.š, kaže: „Zar smatrate da je onaj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Časnome hramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom.“ (Kur’an, Et-Tavbe, 19) Toj ideji želim da podučim sve muslimane. Mnogi ljudi izostavljaju svoje obaveze prema drugima u poslovanju, da bi skupili sredstva za ponovno obavljanje hadždža. Islamski učenjacu složni su da, ukoliko neko izostavi nafilu zbog obavljanja farda, nije griješan. Međutim, izostaviti strogu obavezu, kao ispunjavanje preuzetih obaveza, radi obavljanja nafile, nedopustivo je. Imam el-Gazali bilježi eser od Abdullah ibn Mesuda, r.a, da je rekao: „Pred Sudnji dan bit će puno onih koji će obavljati hadždž bez razloga. Putovanje će biti lahko, a nafaka će se umnožiti, pa će čovjek krenuti na hadždž na svojoj jahalici, a njegov komšija neće imati osnovne potrebe za život.“ U našem vremenu mnogo je takvih primjera, i pored toga što Muhammed, s.a.v.s, kaže: „Nije musliman onaj ko zanoći sit, a njegov komšija je gladan.“
Bilježi se kazivanje od poznatog sufijskog šejha Bišra bin el-Harisa, kome je došao neki čovjek i obavijestio ga o svojoj odluci da putuje na hadždž, te ga upita ima li mu kakav savjet uputiti. Šejh ga upita o novcu koji je pripremio za put i porodicu, a on mu reče da je pripremio dvije hiljade dirhema. Šejh mu reče: „Hoćeš li da te uputim na nešto što je bolje od stotinu hadždžova, nakon hadždža koji je fard, a nećeš morati putovati?“ Čovjek potvrdno odgovori, te mu šejh reče: „Podijeli taj novac na deset dijelova i daj ga siromahu da kupi sebi hranu, i jetimu da se zbrine, i onome ko je prezadužen da dug vrati,..“, i nabroja mu deset osoba. Čovjek mu reče: „O Ebu Nasre, put je mojoj duši draži od dijeljenja.“, a šejh odgovori: „Zaista, imetak, koji se sakupi u sumnjivim situacijama i prljavoj trgovini duša odbija da potroši, osim u zadovoljavanju svojih prohtjeva!“ To je posebno uočljivo u našem vremenu, kada muslimani, svake godine, troše milione na obavljanje neobaveznog ibadeta, a oskudijevamo u mnogim institucijama koje bi nam pomogle u prevazilaženju svakodnevnih problema. Predlažem da se formira fond koji bi nosio ime „Fond u zamjenu za hadždž“, a u koji bi se ulagao novac koji je bio namijenjen za obavljanje neobaveznoga ibadeta. Iz tog fonda bi se gradile medrese, fabrike, džamije i drugi objekti i institucije koje su neophodne u životu muslimana. Mislim, da bi to bio pravi način primjene prioriteta u vjeri, koje treba da upoznaju svi muslimani svijeta, kako bi ispravno praktikovali svoju vjeru

Gledalac iz Belgije: Saudijska ambasada nije mi dala vizu za hadždž, zbog toga što sam htio putovati svojim automobilom. Uslovili su mi vizu prijavom za hadždž, kod ovlaštenih agencija za organizaciju hadždža. Da li se to ubraja u namjerno sprečavanje putovanja na hadždž?

Dr. Kardavi: Kada, razuman čovjek, vidi neke stvari koje se dešavaju na hadždžu, ne može a da ne digne svoj glas protiv njih. Jednostavno su nedopustive, sa vjerskog i razumskog gledišta. Mnogo sirotinje sjedi po ulicama, spava po trotoarima, traže od ljudi sredstva za život itd. Jednom prilikom došao je na hadždž čovjek koji je primio islam čitajući islamsku literaturu. Kada je vidio neke stvari među muslimanima, zahvalio se Allahu što je upoznao islam prije nego što je upoznao muslimane. Takve stvari kvare sliku o islamu i treba im stati u kraj. Jedini način da dovedu stvar ured, jeste organizacija hadždža na najbolji način, uz ograničenje broja hadždžija. Onaj ko nije u stanju da obavi hadždž, pa niko ga ni ne duži. Hadždž je obaveza za imućnog. Ne smijemo, radi olakšanja putovanja, dovoditi u pitanje kopletnu organizaciju hadždža. Moramo se pobrinuti i za detalje, kako bi islam, i kroz hadždž, pokazao svoj puni sjaj.

ODNOS PREMA HADŽERUL-ESVEDU

Gledalac iz Kuvajta: Moje pitanje se odnosi na veliku gužvu koja se pravi oko Hadžeru-l-esveda. Kakav je hukm ovog obreda i je li griješan onaj ko ne poljubi kamen?

Dr. Kardavi: Poljubiti Hadžeru-l-esved je mustehab. Dakle, nije od obaveznih obreda koji su vezani za valjanost hadždža. Međutim, zagovaram praksu Abdullah bin Abbasa, r.a, koji nije dozvoljavao da nekog uznemiravamo prilikom prilaska kamenu, niti da nas neko uznemirava. Allah, dž.š, nam je zabranio svađu prilikom obreda hadždža, a velika gužva, koja se često pravi u toj situacija teža je od svađe. Posebno je ta gužva opasna za starije osobe, ili za žene koje su u tavafu. Ja, kada obavljam hadždž ili umru, zadovoljavam se samo išaretom, i nikako ne prilazim kamenu, ukoliko je gužva oko njega.

Voditelj: Pojedini orijentalisti, pokušavaju ubaciti određene šubhe u vezi s tim obredom, kao da muslimani obožavaju kamen. Kako da odgovorimo na takve optužbe?

Dr. Kardavi: Muslimani, nikome ibadet ne čine, osim Allahu, dž.š. Vjerovanje u Jednog i Jedinog, Allaha, dž.š, srž je islama. Nijedan obred hadždža ne dolazi u sukob s tim propisom. Tavaf oko Kabe obavlja se kruženjem, i taj krug mora imati početak. Hadžeru-l-esved, označava početak i kraj kruga u tavafu. Što se tiče ljubljenja kamena, to se ne radi zbog neke svetosti koju taj kamen posjeduje, niti radi obožavanja tog kamena. Omer, r.a, kada je prišao Kamenu, zastao je pored njega i rekao mu: „O Kamenu, ja znam da si ti samo kamen, koji ne može korist niti štetu donijeti, ali ja ću te poljubiti, jer sam vidio Muhammeda, s.a.v.s, kako te ljubi.“ Muhammed, s.a.v.s, je rekao: „Uzmite od mene obrede hadždža!“ Znači, slijedeći sunnet, i smatrajući to obredom hadždža, poljubit ćemo Hadžerul-esved, ne vjerujući da posjeduje bilo kakvu moć koja nam može naštetiti, ili koristiti.

Gledalac iz Ebu Dabija: Imam dva pitanja. Prvo, da li je dozvoljeno obaviti tavaf „ifadu“ prije bacanja kamenčića? Drugo, da li je ispravan hadždž, ukoliko se ne posjeti Medina, jer Muhammed, s.a.v.s, kaže: „Ko obavi hadždž, a ne posjeti me, uznemirio me je.“?

Dr. Kardavi: Dozvoljeno je obaviti tavaf odmah po silasku sa Muzdelife, pa se onda vratiti na Minu i baciti kamenčiće. Bitno je da se tavaf obavi poslije stajanja na Arefatu i boravka na Muzdelifi, makar do pola noći, jer je Muhammed, s.a.v.s, dozvolio slabima da krenu sa Muzdelife nakon pola noći provedene na njoj.

Što se drugog pitanja tiče, hadis koji si spomenuo nije ispravan. U to nema nikakve sumnje. Posjeta Medini nije od obreda hadždža, i u tome su svi učenjaci jedinstveni. Posjetiti kabur i džamiju Muhammeda, s.a.v.s, je lijepo, ukoliko smo u mogućnosti, ali to nema nikakve veze sa obredima hadždža.

Gledalac iz Njemačke: Nedavno sam poslovno putovao u Saudiju, te sam iskoristio priliku da obavim umru. Da li je ta umra ispravna, s obzirom, da je moj put bio radi posla?

Dr. Kardavi: Umra je ispravna. Allah, dž.š, kaže: „Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.“(Kur’an, En-Nisa, 40) Naravno da neće imati nagradu, kao onaj ko je iz Evrope putovao radi umre. Njegova nagrada će biti od momenta kada je zanijjetio da obavi umru u Saudiji. Dakle, umra je ispravna, i nije je obavezan ponoviti u slučaju onih koji smatraju da je umra vadžib.

Gledalac iz Njemačke: U Njemačkoj sam i imam statusu izbjeglice. Redovno primamo novčanu pomoć od Vlade. Da li nam je halal obaviti hadždž tim sredstvima, ili moramo svojim radom zaraditi novac za ovu vrstu ibadeta?

Dr. Kardavi: Dozvoljeno je ta sredstva utrošiti u obavljanje hadždža. Ona su, jedna vrsta, hedije. Hedija postaje vlasništvo onoga ko me je poklonjena, nakon što je preuzme, i tom hedijom raspolaže kako želi. U ovom slučaju, do sredstava se došlo zakonskim putem, a ne, na nekakav način, koji nije dozvoljen. Zbog toga je dozvoljeno obaviti hadždž tim sredstvina.

Gledalac iz Saudije: Prije nekoliko godina sam obavio hadždž sa svojom majkom. Mati mi se razboljela, te smo odgodili obavljanje tavafa „ifade“, do pred polazak iz Mekke. Da li smo ispravno postupili, ili moramo zaklati kurban?

Dr. Kardavi: Bitno je da ste tavaf obavili. To što ste ga odgodili nije nikakva greška i hadždž vam je ispravan, uz Allahovu pomoć.

Gledalac iz Dohe: Zanijetio sam obaviti hadždž ove godine. Međutim, desile su se neke stvari, koje su mi dale podstreka za obavljenje hadždža. Sada mi se pojavljuje sumnja: da li obavljam hadždž radi Allaha, dž.š, ili radi tih stvari koje su mi se desile? Da li mogu očekivati nagradu za hadždž u takvim okolnostima?

Dr. Kardavi: Dozvoljeno je obaviti hadždž u sklopu jednog šireg putovanja. Kao, kada neka zemlja pošalje diplomatsku misiju, i u sklopu te misije učesnici obave i hadždž. Pojedini ashabi su smatrali da nije dozvoljeno, u toku hadždža, trgovati, niti posjećivati pijacu, pa Allah, dž.š, objavljuje ajet u kojem se kaže: „Ne prepisuje vam se grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete:“(Kur’an, El-Bakare, 198)  Dakle, dozvoljeno je, u toku hadždža, postizati i određenu korist. Međutim, nagrada je vezana za nijet s kojim se prilazi određenome djelu. Pa, ukoliko je nijet za neko drugo djelo, a hadždž je u sklopu tok djela, onda će nagrada za hadždž biti shodno njegovom procentu u nijetu.

Gledalac iz Omana: Kakva je razlika između kurbana, fidije i puštanja krvi, u toku hadždža?

Dr. Kardavi: Kurban je žrtva koja se poklanja Kabi. Muhammed, s.a.v.s, kada je obavljao hadždž, je zaklao kurban. Kurban može biti, ovca, krava, ili deva.
Fidija je otkup za pojedina djela, koja su učinjena, a nisu dozvoljena u toku obreda hadždža, kao što je uloviti neku životinju. Allah, dž.š, kaže: „O vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadždža! Onome od vas ko je hotimično ubije, kazna je da jednu domaću životinju, čiju će vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi, pokloni Kabi, ili da se iskupi time što će, ravno tome, nahraniti siromahe, ili postiti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga.“ (Kur’an, El-Maide, 95) Dakle, ukoliko hadžija napravi grešku prema ihramima, dužan je da se iskupi fidijom.
Nekada se fidija naziva puštanje krvi, ali se radi o istoj stvari.

Gledalac iz Njemačke: Da li su određeni dani za obavljanje hadždža, ili se on može obaviti u bilo koje vrijeme u mjesecima hadždža, i tako se izbjeći velika gužva u obredima?

Dr. Kardavi: Allah, dž.š, kaže: „Hadždž je u određenim mjesecima.“ (Kur’an, El-Bakare, 197) Islamski učenjaci kažu da su to ševval, zul-kade i deset dana mjeseca zul-hidždže. To su mjeseci u kojima se čini nijet za hadždž i obavlja umra, nakon čega se skidaju ihrami i čeka vrijeme obreda hadždža. Ostali obredi hadždža su u strogo određenim danima. Ne može, svako za sebe, nanijjetiti hadždž u bilo kojem mjesecu, te otići na Arefat, proboraviti na Muzdelifi i time upotpuniti obrede hadždža. To nije dozvoljeno.

Gledalac iz Saudije: Dugo godina sam radio u banci koja posluje s kamatom. Od tih para sam obavio i hadždž. Prije izvjesnoga vremena sam napustio banku i sada radim posao u kojem mogu zaraditi sredstva na halal način. Da li imam obavezu da ponovo obavim hadždž, pošto sam prvi obavio novcem koji nije halal?

Dr. Kardavi: Rekli smo da je jedan od uslova za ispravan hadždž da novac bude zarađen na dozvoljen način. Novac, zarađen u banci koja posluje s kamatom, nikako nije čist. Zato, savjetujemo našem bratu da ponovo obavi hadždž novcem koji je zaradio na halal način.

Gledalac iz Amerike: Prilikom bacanja kamenčića vidio sam čudne stvari. Neki ljudi su se na šejtana bacali papučama i konzervama od soka iz velike daljine. Prišao sam jednom i upozorio ga da tako može nekoga povrijediti. Rekao mi je da to nije loše, jer, ako nekoga pogodi onda je taj šejtan, te je dobro što ga je pogodio. Da li je to ispravna tvrdnja?

Dr. Kardavi: Oni koji tako postupaju su neznelice. Samo totalni džahil može tako nešto tvrditi. Nedopustivo je da neko baca kamenčić iz daljine, jer može povrijediti nekoga od vjernika. Uslov za ispravnost tog obreda je da kamenčić ubaci u obruč, koji je za to predviđen. Ukoliko se baca iz velike razdaljine, nikako ne može biti siguran u ispravnost tog obreda. Ako nekoga povrijedi, takvim postupkom, on je griješan, pored toga što obred nije obavio na ispravan način.

Gledalac iz Jemena: Kakav je propis za onoga kome vlasti u Saudiji ne dozvoljavaju ulazak u državu zbog greške koju je napravio nekada u prošlosti?

Dr. Kardavi: Ta osoba ima opravdanje za izostanak od hadždža, sve dok ne istekne vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u državu, jer su ta ograničenja obično privremene naravi. Ukoliko je zabrana doživotna, onda on nije ni dužan obaviti hadždž, jer ne postoji drugi način da posjeti mjesta obreda hadždža.

Iskoristite priliku i uplatom vaše donacije postanite vakif nove BKC džamije u Frankfurtu.

Za više informacije posjetite našu webstranicu za donacije