KO SU NAŠE MAJKE BOŠNJAKINJE
Autor: Nezim Halilović
Majka Bošnjakinja ima najjači iman i sabur.
Ona ne propušta ni jedan vakat, ne pravi razliku između farza, sunneta i mustehaba u želji da postigne Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo.
Ona ne pravi razliku između harama i mekruha iz straha da ne pogriješi.
Ona je najbolja kćerka, unuka, supruga, snaha, zaova, jetrva, nena i pranena.
Ona nas je nosila krijući stomak od svijeta i rađala nas usput.
Ona nas je rađala i podizala bez straha za nafakom.
Ona nas je dojila dvije i više godina i svoju majčinsku toplinu prenosila na nas.
Ona od bešike do kabura nikada nije besposlena.
Ona radi i muške i ženske poslove.
Ona se ne protivi svome mužu.
Ona se najmanje odmara, posljednja liježe, a prva ustaje i nikada ne kasni, pa i kada joj stari sahat prestane hoditi, ona stalno na usnama ima šehadet i salavat.
Ona na sebi cijeloga života nosi dimije, bluze i mirišljive šamije.
Ona ne da nikome da joj vidi uredno spletene pletenice.
Ona nosi jedne opanke ili zepe po nekoliko godina, a raduje se da djeca imaju novu obuću.
Ona pravi najukusniju hranu.
Ona svojom suzom i dovom brani Bosnu i Hercegovinu.
Ona se sikira za svakoga samo ne za sebe.
Ona se nikome ne žali a svome srcu prima svačiju bol.
Ona se od tereta povila, a nikada nije kazala da joj je teško.
Ona nas hajir dovama ispraća u školu, vojsku, fakultete, borbu, na posao i nigdje nam ne da otići dok se ne nahranimo, dočekuje nas sa majčinskim osmijehom i toplom hranom i najsretnija je kada sve pojedemo.
Ona se raduje našim ženidbama i udajama, snahama i zetovima, a posebno unučadima.
Ona sve što dobije od para podijeli drugima.
Ona nikada nije smrknuta i ne zna za pakost.
Ona se raduje musafirima i pravi im gušću kahvu i jači domaći himber, dok ona pije doljevušu i običnu vodu.
Ona je džomet i musafirima i rodbini iznosi najbolje voće i još im spakuje da ponesu. Ona se brine da joj nisu gladne kokoši, janjad, telad i goveda.
Ona mravinjake ne razgoni, da je sikluk ne snađe.
Ona i pored mnogobrojnih obaveza oko kuće sadi starinsko mirišljivo cvijeće.
Ona uvijek ima čistu kuću, avliju i put.
Ona nema neopranih suda.
Ona špara struju i vodu.
Ona ne baca nimet.
Ona tka najljepše i najukrašenije ćilime i ponjave.
Ona prede vunu i plete pape i čarape.
Ona nema ni dana škole sem nekoliko godina mejtefa, a mudrija je i pametnija od svih ženskih potomaka zajedno.
Ona se ne zna potpisati, ali joj je otisak prsta vrijedniji od sultanskog muhura.
Ona do smrti može bez đozluka uvući konac u iglu, jer joj oči nikada nisu gledale harama.
Ona i svojom šutnjom dovoljno govori.
Ona za života ušpara da joj se dženaza od njenih para može obaviti.
Ona nurli lica umire s osmijehom i šta sve nije moja i tvoja majka brate i sestro, pa joj sve to vratimo lijepim osmijehom, zagrljajem, pažnjom i dovom i njoj će to biti dovoljno!
Neka naše majke i nene budu najljepši uzori našim sestrama, suprugama, kćerima i unukama i onda će inša-Allah biti više i Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, a i ummet će biti jači i sigurniji!