Doniranje, presađivanje, kupovina i prodaja ljudskih organa

Napomena:

Identični odgovori dr. Jusufa Kardavija, o ovoj tematici, nalaze se i u njegovoj knjizi “Suvremene fetve”.

Voditelj: Svjedoci smo velikog naučno-tehnološkog napretka u našem vremenu koji uveliko mjenja način našeg života. Veliki je broj novina koje mnoge vjernike dovode u nedoumicu. Nemamo veliki izbor, pred nama je da prihvatimo izazove, ili da ih odbacimo kao nešto novo što nije postojalo u prošlosti i u čiju ispravnost sumnjamo. Kako da postupimo u slučajevima kada nam se nudi rješenje problema u primjeni neke od novih metoda, kao što je darivanje («presađivanje») organa jedne osobe drugoj? Namjera nam je da kroz razgovor sa našim gostom dr. Jusufom el-Kardavijem pokušamo pojasniti šerijatski stav u vezi s tim. Doktore, nedavno ste prisustvovali međunarodnom seminaru na temu Presađivanje organa i šerijatski stav o tom pitanju. Kako da pravilno razumijemo dozvoljenost takvih operacija, s obzirom da šerijat strogo zabranjuje skrnavljenje ljudskog tijela kako u toku života, tako i nakon smrti?

Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Zahvala pripada samo Allahu, dž.š, i neka je salavat i selam na Muhammeda, s.a.v.s, te na njegovu porodicu i čestite ashabe. Allah, dž.š, nam je iz svoje neizmjerne milosti, objavio vjeru u kojoj je rješenje za svaku situacije i izlaz iz bilo kojeg problema. Allah, dž.š, je stvorio čovjeka. On je Stvoritelj i On ga najbolje poznaje, te mu je, shodno njegovim mogućnostima, objavio vjeru kao putokaz. Specifičnost ove vjere je, između ostalog, i to da ona ne pojašnjava pojedinosti svih pojava u svijetu, nego donosi uopćena pravila iz kojih se fikhskim metodama izvlače hukmovi o određenim pitanjima shodno okolnostima kada se nešto desilo. U tome se ogleda fleksibilnost islama, jer rješenje nekog šerijatskog pitanja nije fiksno. Naprotiv, mijenja se s vremenom i okolnostima. Također, postoje vanredne situacije u kojima se hukm prilagođava okolnostima u mjeri u kojoj je to šerijatom dozvoljeno. Upravo te osobenosti islamskog šerijata razlog su da on vrijedi u svakom vremenu i prostoru. Zato se islam nije zadržao samo na jednom prostoru. Pojavio se na Arabijskom poluotoku, jako brzo se proširio van početnih granica i, do naših dana, ostao neprevaziđen. Takav, savršen, ostat će do Sudnjega dana. Islam nikada nije ostao bez odgovora pred nekom novom situacijom ili pojavom. Zbog toga je bio vodeća civilizacija svijeta stotinama godina. U našem vremenu svjedoci smo izuzetnog naučno-tehnološkog napretka. Medicina nije ostala postrani, nego je pratila naučni razvoj i zato je danas u stanju da obavi određene radnje koje su nekada bile samo mašta. Međutim, islam ne posustaje pred bilo kojim izazovom! Zasigurno, za sve imamo rješenje u našoj vjeri. Medicina je u stanju da «presađuje» organe jedne osobe drugoj s ciljem zamjene oboljelog organa. Dakle, cilj operacije je ozdravljenje bolesnika. Islam naređuje liječenje i svaki vjernik treba uložiti maksimalan napor na zaštiti svog zdravlja i liječenja svih bolesti koje ga zadese. Muhammed, s.a.v.s, u jednom hadisu kaže: ‚Liječite se, o robovi Allahovi! Allah nije stvorio nijednu bolest a da za nju nije stvorio i lijek, samo ga treba upoznati.‘ Neki smatraju da je bolest odredba Allaha, dž.š, te da se ne treba suprotstavljati Njegovoj volji. Allah, dž.š, je stvorio bolest i uzročnika, ali je dao lijek kojim se otklanja određena bolest. Na nama je da se koristimo svim raspoloživim znanjem za liječenje bolesti koje se pojave među ljudima. Zbog toga se islamski učenjaci slažu da je dozvoljeno «presađivanje» ili zamjena oboljelog organa zdravim koji je posuđen od druge osobe. Sada se postavlja pitanje: Kako čovjek može pokloniti drugome nešto od onoga čiji on nije vlasnik?, jer vlasnik tijela je Allah, dž.š. Sve što postoji na dunjaluku vlasništvo je Allaha, dž.š.! U Kur’anu je ogroman broj ajeta u kojima se spominje da vlast nad svim stvorenim pripada Allahu, dž.š,. imetak koji čovjek posjeduje je vlasništvo Allaha, dž.š, i On ga poklanja svome robu. Na taj imetak mi dajemo zekat, prodajemo ga, poklonjamo ili u nasljedstvo ostavljamo. Pa, zašto da ne dozvolimo poklanjanje organa onima čiji su organi oboljeli!? Zar da bude dozvoljeno darivanje krvi bez koje ne može živjeti nijedan insan i koja je sastvavni dio svakog čovjeka?, ili da bude dozvoljeno ženi da poklanja svoje mlijeko drugom djetetu?, to mlijeko je dio nje, a da ne bude dozvoljeno pokloniti organ bratu čiji su organi oboljeli?! Dakle, da neko pokloni svoj organ drugome šerijatski je dozvoljeno ukoliko se ispune svi potrebni uslovi za ispravnost tog procesa.

Voditelj: Možda će neko prigovoriti da je dozvoljeno poklanjati imetak jer postoje šerijatski dokazi za tako nešto, a za poklanjanje tijela ili nekog njegovog dijela ne postoji niti ijedan dokaz?

Dr.Kardavi: Postoji li dokaz koji zabranjuje poklanjanje organa svoga tijela? Da bi nešto bilo zabranjeno za to mora postojati odgovarajući argumenat, a za ono što je dozvoljeno ne mora postojati nikakav argumenat. Osnova u svim pitanjima je dozvoljenost. Dakle, sve je dozvoljeno, osim ono za što postoji jasan dokaz da je zabranjeno. Krv je nešto bez čega nijedna osoba ne može živjeti, a svi smo složni da je dozvoljeno davati krv drugome. Pa zašto da ne bude dozvoljeno pokloniti drugom nešto bez čega mi možemo normalno živjeti. Dakle, nije dozvoljeno pokloniti nešto što će nas učiniti nesposobnim. Čovjeku nije dozvoljeno pokloniti ruku drugome jer će on postati invalid da bi spasio drugom ruku! Kada se govori o presađivanju organa, mislimo na unutrašnje organe čije uklanjanje neće štetiti osobi koja je donator. Allahova mudrost i milost ljudima je da se određeni organi nalaze u paru. Čovjek ima dva bubrega, a sposoban je da živi s trećinom jednog bubrega. Dakle, on može bez posebnih probleme da pokloni jedan bubreg drugoj osobi i da nastavi normalno živjeti. Da li određena osoba može biti donator organa utvrditi će se preciznim ispitivanjem pacijenata. Dakle, nije dozvoljeno otklanjati nevolje jedne osobe kroz nevolju druge koja je istog ili jačeg inteziteta! Potrebno je to uraditi tako da se veća nevolja otklanja manjom.

Voditelj: Postoje određeni prigovori da ne može biti dozvoljeno nešto za šta smatramo da će koristiti a nismo potpuno sigurni u njegovu korist. Kako komentarišete ove riječi?

Dr. Kardavi: Rečeno je da su te operacije dozvoljene pod uslovom da smo sigurni u njihovu korist za bolesnika. Naravno, niko osim Allaha, dž.š, ne zna gajb, niti budućnost, ali postoje određeni pokazatelji koji nam ukazuju na ishod operacije. Tek kada otklonimo sve sumnje u uspjeh, operacija postaje dozvoljena. Islamski učenjaci, kada donose određeni propis, rade to na osnovu vidljivih, vanjskih argumenata. Dakle, mi sudimo na osnovu vanjskih argumenata koje vidimo. Možda to nekada ne odražava stvarno stanje, ali to je u našoj mogućnosti i ništa više od toga. U šerijatu se prima svjedočenje dva svjedoka, međutim, moguće je da obojica griješe, ili lažu. mi nemamo metode da to provjerimo, pa postupamo shodno svom ubjeđenju i to odbacuje bilo kakvu sumnju.

Voditelj: Gledaoci su nam već poslali nekoliko pitanja pa bih vas zamolio da na njih odgovorite. Gledalac iz Libije kaže da je darovao krv svome prijatelju koji ima sina. Međutim, on ima kćerku koja se želi udati za sina njegovog prijatelja, pa ga interesuje da li je dozvoljen ovaj brak s obzirom da je on darovao krv svom prijatelju i da li je hukm isti kao kada žena nahrani svojim mlijekom tuđe dijete?

Dr. Kardavi: Svakako da je brak dozvoljen! Darovanje krvi drugom ne predstavlja nikakvu rodbinsku vezu niti ostavlja bilo kakve posljedice na ljude u smislu da oni postaju krvno vezani. Koda žena svojim mlijekom nahrani tuđe dijete ono postaje njen rod, ali to važi samo do dvije godine starosti djeteta. Dakle, ako bi žena nahranila starije djete to nebi ostavilo nikakvog traga na razvoj djeteta niti na rodbinske veze. Također, zadajanje mora biti najmanje pet puta. Dakle, nema nikakve veze između ta dva slučaja i nema nikakve zepreke za sklapanje braka u konkretnom slučaju.
Voditelj: Gledalac iz Omana traži savjet. Kaže da se njegova komšinica jako razboljela te da joj je neophodno presađivanje bubrega. Ona od svog muža traži bubreg, ali on to odbija i prisiljava sina da on bude donator umjesto njega. Kakav je šerijatski stav u vezi s tim?

Dr. Kardavi: Darovanje oragana se ne može naređivati, pogotovo ako se radi o maloljetnoj osobi. Da bi neko darovao svoj organ mora biti punoljetan i svjestan svojih postupaka. Učenjaci se razilaze kada je riječ o godinama koje su neophodne za tu zrelost. Jedni kažu da je to 17, drugi 18 godina. Ljekari insistiraju da osoba bude starija od 21 godinu. Ta operacija nije jednostavna i osoba koja poklanja organ mora biti svjesna u kakav rizik ulazi. Kada osoba postane punoljetna i svjesna opasnosti u koju se upušta postaje joj dozvoljeno da daruje svoj organ. Međutim, to je dozvoljeno ali nije obavezno. Dakle, to je stvar dobre volje čovjeka i njegove svijesti, ali nije obaveza. Ako neko ne želi biti donator, niko ga ne smije prisiljavati na takvo djelo, posebno ako se radi o maloljetnoj osobi!

Voditelj: Pitanje o kojem se, između ostalog, raspravljalo na Kongresu je i: kada nastupa smrt. Dakle, kada za nekoga možemo tvrditi da je mrtav. Hoćete li nam pojasniti šerijatski stav o tom pitanju?

Dr. Kardavi: O tome se posebno raspravljalo na jednom međunarodnom kongresu u Amanu kojem je prisustvovao veliki broj islamskih učenjaka i ljekara raznih spacijalnosti. Na kraju smo svi bili složni da se osoba proglašava mrtvom kada se ustanovi jedna od dvije naznake. Prvo je kada srce prestane s radom tako da se ne može osjetiti njegov puls i disanje potpuno prestane. Ovdje je bitno napomenuti da srce nekada nakratko prestane s radom, ali se nakom izvjesnog vremena probudi, te je za utvrđivanje smrti neophodna sigurnost da srce neće ponovo proraditi. Drugo na osnovu čega se može neko proglasiti mrtvim je ukoliko dođe do uništenja ili teškog oštećenja malog mozga koji kontrolira vitalne funkcije organizma. Ljekari tvrde da je prestanak rada srca produkt prestanaka rada mozga koji kontrolira srce. Prema tome, ako se ustanovi bilo koji od ta dva znaka osoba se proglašava mrtvom. Ti slučajevi su veoma česti u saobraćajnim nesrećama. Ukoliko je osoba uvasijetila da ostavlja svoje organe nekome, nakon svoje smrti, od nje se mogu uzeti ti organi čim se ustanovi jedna od dvije spomenute pojave kod pacijenta. Koristim se prilikom da pozovem vjernike da ostave testament kojim oporučuju darovanje svojih organa nakon njihove smrti, jer je to od velike pomoći bolesnima, a njima ništa ne šteti, pošto se tijelo u zemlji raspada i potpuno uništava.

Voditelj: Pitanje koje je postavio naš gledalac iz Palestine uvodi nas u sljedeću temu. Pitanje glasi: ‚Mom sinu je presađen bubreg koji sam kupio u Iraku. Da li je to šerijatom dozvoljeno? Dakle, da li je dozvoljena prodaja i kupovina ljudskih organa?

Dr. Kardavi: Šerijat ne dozvoljava da ljudski organi postanu roba koja se kupuje i prodaje, bez obzira o kakvoj situaciji se radilo! Allah, dž.š, je dao posebne počasti čovjeku i nije dozvoljeno da on ili neki njegov dio postane predmet kupoprodaje. Nažalost, teška materijalna situacija tjera ljude da urade takva djela koja su šerijatom strogo zabranjena. Kupoprodaja po šerijatskim propisima je razmjena robe uz zadovoljstvo obje strane. Dakle, razmjena robe! Čovjek nije, i ne može da bude roba! Zbog toga ta trgovina nije dozvoljena pa je potrebno uložiti veće napore da se takvi slučajevi sankcionišu i zabrane, a za oboljele nađe prihvatljivije rješenje. Čovjek može pokloniti dio svog tjela drugome iz počasti prema drugom čovjeku, ali nikako da to postane predmet trgovine!

Voditelj: Ako se čovjek razboli i presađivanje organa mu bude jedini izlaz, a ne neđe donatora u muslimanskim zemljama, da li mu je dozvoljeno da kupi organ u nemuslimankoj zemlji?

Dr. Kardavi: Čovjek koji je slobodan, bez obzira je li musliman ili ne, ne kupuje se niti se prodaje! Muhammed, s.a.v.s, u jednom hadisu kaže: ‚Ja ću biti protivnik trojici na Sudnjem danu: … i onome koji je slobodna čovjeka prodao i uzeo zaradu!‘ Dakle, prodaja ili kupovina slobodna čovjeka ili nekog njegovog dijela nije dozvoljena ni u kojoj situaciji. Dozvoljeno je pokloniti organ, a ne prodati ga bez obzira o kome se radilo. Također, ovdje mnogi pitaju o dozvoljenosti presađivanja organa od nevjernika ili poklanjanja organa nevjernicima. To je dozvoljeno u mjeri da donatoru ne šteti! Svi organi u tijelu čovjeka veličaju Allaha, dž.š, i oni se ne dijele na vjernike i nevjernike. Dakle, mogu se razmjenjivati u mjeri u kojoj je to optimalno, kako ne bi došlo do štete za onoga koji donira neki organ. Allah, dž.š, u Kur’anu kaže: ‚Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone, – Allah, zaista, voli one koji su pravični.‘ Dakle, dobročinstvo i pravednost prema njima je potrebna i opravdana. Poklon organa je zaista dobročinstvo.

Voditelj: Jedan gledalac nam šalje faks u kojem kaže da je nekoliko puta darovao krv za jednu bolnicu. Nakon izvjesnog vremena zauzvrat je dobio određen iznos u novcu. Da li mu je dozvoljeno uzeti poklonjeni novac?

Dr. Kardavi: Ukoliko je taj novac poklonjen s ciljem zahvale ili potsticanja na darivanje krvi, nema nikakve smetnje uzeti ga. Međutim, ukoliko je to cijena za određenu količinu krvi koju je gledalac prodao, onda je to zabranjeno i nije dozvoljeno da se koristi tim novcem. Ja mislim da se tu radi samo o podstreku na darivanje krvi i to je praksa mnogih ustanova koje se bave poslovima te vrste. Pogotovo ako je darovatelj poznat kao siromašan čovjek, pa će mu to puno značiti u popravljanju materijalnog stanja, onda tu nema nikakvih zabrana, nego je to pohvalno djelo.

Voditelj: Ako bi neka država donijela zakon o uzimanju organa od umrlih radi rješavanja problema bolesnih, da li to možemo smatrati ispravnim?

Dr. Kardavi: Nema nikakve smetnje da se to s državnog nivo koordinira kako bi bilo u što boljem redu. Saudijska Arabija i Katar su lijep primjer jer su usvojile zakon kojim se reguliše presađivanje organa. Smatram da je to dobar potez da se što bolje riješi velika potreba bolesnika za tom vrstom operacija.

Voditelj: Gledalac iz Emirata pita kako da postupi u slučaju da postoji čovjek koji će donirati sredstva za kupovinu organa a istovremeno se javi osoba koja želi dobrovoljno donirati organ. Kome će dati prednost?

Dr. Kardavi: Nije dozvoljeno donirati sredstva koja će se upotrebljavati za kupovinu organa. Već smo objasnili da nije dozvoljeno kupovati niti prodavati organe, pa zbog toga nije dozvoljeno ni donirati sredstva za takvu akciju.

Voditelj: Na telefonskoj liniji je dr. Muhammed Ali el-Bar iz Saudije, pa ga pitamo: Koliki je procenat uspješnih operacija presađivanja organa i da li je moguće presađivati životinjske organe ljudima kao zamjenu za oboljeli organ?

Dr. Muhammed: Kada je u pitanju procenat uspjelih operacija presađivanja, bitno je spomenuti da je velika razlika među osobama i organima koje se presađuju. Općenito, procenat uspješnih operacija je oko 95 posto a na nekim mjestima gdje su stručni timovi s većim iskustvom taj procenat ide i do 98 posto. Kada se radi o organima koji se uzimaju od mrtvih donatora, onda je procenat manji i kreće se između 80 i 95 posto. Od svih presađenih bubrega bez problema funkcioniše oko 80 posto, kod pankreasa je procenat nešto niži, itd. Kada uzmemo sve u obzir, dolazimo do zaključka da je procenat uspjelih operacija jako visok. Što se tiče presađivanja životinjskih organa ljudima, još uvijek postoje jako veliki problemi na tom polju. Međutim, veliki napori koji se tu ulažu, te sve veća potražnja zdravih oragana, učinit će da u skorijoj budućnosti možemo očekivati velike promjene i na tom planu. Smatram da ćemo za deset godina biti u stanju presađivati životinjske organe ljudima. Neke organe ne možemo presađivati osim s mrtvih donatora, kao što je slučaj sa srcem ili jetrom. Sve je veći broj oboljelih te je potražnja za tim organima ogromna. Izlaz iz te situacije je: iskorištavanje organa životinja kao zanjena za oboljele ljudske organe. Međutim, ovdje se susrećemo s nekoliko velikih problema. Prvi je odbojnost koju organizam čovjeka ima prema životinjskom organu, jako ga teško prihvata. Sljedeći problem su zarazne bolesti koje se mogu prenijeti sa životinje na čovjeka preko presađenog organa, tako da se trenutna istraživanja na tom polju svode na ta dva pitanja. Ukoliko se pronađe adekvatno riješenje za te probleme, bit ćemo u stanju pomagati se životinjskim organima u borbi protiv raznih bolesti kojima je čovjek izložen.

Voditelj: Da li je, po šerijatskim propisima, dozvoljeno presađivati organe životinja čovjeku? Posebno ako se radi o životinjama koje su nečiste, kao što su pas ili svinja, a medicinski je ustanovljeno da bi njihovi organi odgovarali čovjeku?

Dr. Kardavi: I o tom pitanju smo raspravljali na Kongresu. Spomenuo sam da postoji veliko razilaženje među islamskim učenjacima o pitanju dozvoljenosti korištenja životinja u spomenute svrhe. Dakle, u fikhu postoji velika širina u vezi s tim. Međutim, kada je u pitanju nečistoća, jasno nam je da i čovjek nosi određenu nečistoću u sebi. Ona postaje prava nečistoća kada napusti tijelo, a dok je unutar tijela ona se ne smatra nečistoćom. Čovjek u svojoj unutrašnjosti nosi krv, mokraću i druge nečistoće, ali to ne smeta sve dok one ne napuste tijelo. Zbog toga kažemo da ne smeta čistoći čovjeka da se u unutrašnjost njegovog tijela unese organ životinje koja je nečista. To ne utječe na čistoću koja je čovjeku potrebna za upotpunjavanje ibadeta.

Voditelj: Gledateljka iz Libana pita o dozvoljenosti kupovine organa koje prodaju banke organa koje se bave prikupljanjem organa od mrtvih donatora?

Dr. Kardavi: Rekli smo da nije dozvoljeno kupovati niti prodavati organe. Čovjeku nije dozvoljeno da proda svoj organ. Međutim, kada se radi o ustanovama koje prikupljaju organe, zaleđuju ih i onda ih prodaju pacijentima, poput banaka za organe, onda je to nešto drugo i nema zapreke za takvo djelovanje. Dakle, nije dozvoljeno od čovjeka ili nekog njegovog organa praviti robu za prodaju. Takav slučaj nije kada to radi određena ustanova s ciljem što boljeg uređenja te oblasti.

Iskoristite priliku i uplatom vaše donacije postanite vakif nove BKC džamije u Frankfurtu.

Za više informacije posjetite našu webstranicu za donacije