Smrt hazreti Husejina

Autor: Dr. Elvir Duranović

Do 61. godine po Hidžri, odnosno 680. godine Dan ašure imao je čisto duhovnu, metapovjesnu dimenziju za sve muslimane. Pukotina svetosti otvorena na Dan ašure za vrijeme povjesnog života Musaa, a.s., ostala je otvorena do vremena Muhammeda, a.s., koji takav dar nije želio ispustiti, već je zajedno sa svojim sljedbenicima učestvovao u njegovom blagoslovu i svetosti. Iako se u nekim slabim predanjima navodi kako su raniji Božiji poslanici izbavljani i spašavani iz različitih neugodnih situacija baš na Dan ašure, taj dan u Muhammedovom, a.s., ummetu ostat će zapamćen po velikoj sramoti i nesreći koja je odredila dalji tok povijesti muslimana. Te sudbonosne 680. godine 10. muharema, na Dan ašure, na Kerbeli je mučki ubijen hazreti Husejn, r.a., i neki članovi njegove porodice i pratnje. Nakon toga, ovaj blagdan, do tada obojen zahvalnošću Bogu na ukaznoj milosti, kod šija, ali i velikog broja sunija, poprima sasvim drugu, krvavo-crvenu nijansu. Hazreti Husejnova krv, prolivena na taj dan, promijenila je u vjerovanju i ubjeđenju šija esenciju ovog blagdana koji je prešao put od Dana zahvalnosti iz vremena Musaa, a.s., do Dana tuge, nakon mučke smrti hazreti Husejna, r.a.

Iz bojazni da Bošnjaci ne bi upali u grešku osuđivanja uvaženih ashaba i njihovih sinova, generacijā koje u očima muslimana širom svijeta predstavljaju nedostižni religijsko-etički ideal, ulema u Bosni i Hercegovini političkim previranjima i sukobima za vlast među ashabima i njihovim sinovima, nije poklanjala puno pažnje. S druge strane, sa svojih sunijskih pozicija muslimani u Bosni i Hercegovini su Dan ašure obilježavali i obilježavaju slijedeći preporuke Allahovog Poslanika, a.s. Što je u potpunosti ispravno. Ono što je Allahov Poslanik, a.s., proglasio blagoslovljenim ostaje blagoslovljeno do Sudnjeg dana i nikakav događaj koji se desi na blagoslovljeni ili sveti dan, ne može, prema sunijskom učenju, promijeniti suštinu blagdana.

Ipak mučko ubistvo hazreti Husejna, unuka Allahovog Poslanika, a.s., predstavlja vanredni povjesni i metapovjesni događaj, (ako se sjetimo da se Arš potresao nakon smrti ashaba Sada ibn Muaza), koji je ostavio krvave ožiljke na tijelu Poslanikovog, a.s., ummeta. Da li je smrt hazreti Husejna kao smrt bilo kojeg islamskog velikana, kao što impliciraju neke rigidne sunije kada kritikuju šije? Da li se smrt hazreti Husejna treba oplakivati? Odgovor na to pitanje prepustit ćemo samom čitaocu nakon što prezentiramo nekoliko hadisa u vezi s hazreti Husejnom, naravno iz sahih (ispravnih) sunijskih zbirki hadisa.

Ummu Selama, supruga Allahovog Poslanika, a.s., kaže: „Kada je objavljen ajet: „Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.“[1], Poslanik a.s. je pozvao Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna, sakupio ih pod jedno odijelo koje je pravljeno na Hajberu, a zatim je i on ušao pod odijelo i rekao: „Ovo je moj Ehlu Bejt.“ Zatim je proučio ajet koji je objavljen i učio dovu za njih: “Allahu moj! Čuvaj ih od zla i očisti ih od grijeha.“ Upitala sam: „O Božiji Poslaniče, zar ja nisam član Ehli Bejta?“ Poslanik a.s. je odgovorio: „Ti si moja porodica, ti si svakako u dobru.“[2]

Ummu Selama, supruga Allahovog Poslanika, a.s., Majka vjernika, “…svakako je u dobru…”, ali nije se našla pod ogrtačem. Pod ogrtačem je bio samo uži Ehlu Bejt, i Poslanik, a.s., je samo za njih molio ovom prilikom.

Govoreći o odnosu prema Ehlu Bejtu, dakle i prema hazreti Husejnu, Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, ko mrzi Ehlu Bejt, Allah će ga uvesti u Vatru.“[3]

Kada je objavljen ajet u kojem se kršćani pozivaju na proklinjanje onih koji lažu: „Ko se bude s tobom prepirao, pošto ti je nauk došao, ti reci: „Dođite pa da pozovemo mi naše sinove, a vi vaše sinove, mi naše žene, a vi vaše žene, i da mi zovnemo sebe i vi zovnite sebe, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizivati!“[4] Allahov Poslanik, a.s., pozvao je Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna i rekao: „Moj Allahu, ovo je moja porodica (Ehl).“[5]

U drugom hadisu stoji: „Hasan i Husejn su moji sinovi. Ko ih voli, voli mene, a ko voli mene, njega voli Allah, a koga Allah voli uvest će ga u Džennet. S druge strane, ko mrzi Hasana i Husejna, mrzi i mene, a ko mrzi mene, njega Allah zamrzi, a koga Allah zamrzi uvede ga u Vatru.“[6]

Ebu Hurejre, r.a., kazuje: „Jedne prilike vidio sam Allahovog Poslanika, a.s., kako nosi Husejna i govori: „Allahu moj, zaista ja volim Husejna, pa Te molim da ga i Ti voliš.“[7]

O smrti hazreti Husejnovoj Ibn Abas kazuje sljedeće predanje: „Uzvišeni Allah objavio je Muhammedu, a.s.,: ‘Zbog Jahjaa ibn Zekerijjaha ubio sam 70 hiljada, a zbog ubistva tvoga unuka ubit ću 140 hiljada.’“[8]

Ummu Fadl pripovijeda: „Jedne prilike ušla sam kod Allahovog Poslanika, a.s., a on je držao u naručju Husejna. Primjetila sam da su mu oči orošene suzama. Rekla sam: „Allahov Poslaniče, draži si mi od oca i majke, šta ti je?“ Reče: „Došao mi je Džebrail i obavjestio me da će moj ummet ubiti ovog mog sina.“ Rekla sam: „Ovog?“ Odgovorio je: „Da.“[9]

Šta se, dragi čitaoče, može zaključiti iz navedenih predanja? Hazreti Husejn je zajedno sa svojim ocem, majkom i bratom sastavni dio uže Poslanikove, a.s., porodice – Ehli Bejt. Svu svoju ljubav koju nije mogao ispoljiti prema rođenim sinovima, jer su umrli u ranoj mladosti, Allahov Poslanik, a.s., iskazao je prema svojim unucima: Hasanu i Husejnu, koje je neizmjerno volio i s njima se igrao, kao što se svaki milosni djed igra sa svojim unicima. Stoga ne začuđuje što Poslanik, a.s., nije mogao skriti svoje suze kada je saznao da će oni koji se nazivaju njegovim sljedbenicima, ubiti njegovog voljenog unuka. Ako je Allahov Poslanik, a.s., orosio svoje mubarek oči suzama zbog smrti hazreti Husejna, zašto je to nama teško? Ili zašto je čudno ako neko drugi oplakuje hazreti Husejnovu smrt? Čudno je ne zaplakati za časnim unukom Allahovog Poslanika, a.s., i ostalim članovima Ehli Bejta kada se prisjetimo tog strašnog događaja. Ljubav prema hazreti Husejnu sastavni je dio ljubavi prema Allahovom Poslaniku, a.s., koji bi iskrenim vjernicima trebao biti draži od njihovih roditelja i djece. Iz toga proizilazi da bi iskreni vjernik trebao osjećati tugu za hazreti Husejnom, kao za svojim najmilijim. Stoga, žal za hazreti Husejnom nije i ne smije biti osobenost šija, (način na koji se šije prisjećaju smrti hazreti Husejna sasvim je druga priča) već svih iskrenih vjernika. Naravno, Dan ašure, dan prije, ili dan poslije njega, poželjno je postiti kako je to preporučio Allahov Poslanik, a.s., ali se ne smije zaboraviti ni mučko ubistvo časnog unuka hazreti Husejna, r.a.

 

[1]El-Ahzab, 33.

[2]Hafiz Ebu Fida Ismail ibn Omer ibn Kesir el-Kureši ed-Dimiški, Tefsir el-Kur’an el-azim, knj. 6., Daru tajjibe, Rijad, drugo izdanje, 1999. godine, str. 411-412.

[3]Ebu Abdullah El-Hakim En-Nejsaburi, El-Mustedreku ala sahihajni, Darul-haremejni lit-tiba’ati ven-nešri vet-tevzi’i, bez mjesta i godine izdanja, knj. 3., hadis br. 4780., str. 176.

[4]Ali Imran, 61.

[5]Ebu Abdullah el-Hakim En-Nejsaburi, El-Mustedreku…, knj. 3., hadis br. 4782., str. 176. (sahih)

[6]Ibid., hadis br. 4841., str. 198.

[7]Ibid., hadis br. 4887., str. 211.

[8]Ibid., hadis br. 4888., str. 212.

[9]Ibid., hadis br. 4884., str. 210.