Odgoj Nefsa - Duše

Nefs je duhovna supstanca koja predstavlja nešto profinjeno i koju ne prosežu očne zrake; stvorena je od svjetlosti – a i tjelesa meleka su od svjetlosti, i zato su meleci profinjena tijela koja su nedosežna očima u njihovom izvornom liku

Autor: Dr. Almir Fatić

Nefs u Kur’anu

Riječ nefs u Kur’anu se spominje stotinu četrdeset puta. U formi množine (nufūs i enfus) navodi se stotinu pedeset pet puta. Ova riječ ima vrlo zanimljivo semantičko polje u Kur’anu. Semantičari Kur’an iznašli su preko deset kontekstualnih ili relacionih značenja ove riječi, npr.: nefs = Adem, a.s. (en-Nisa‘, 1; el-En’am, 98); nefs = majka (en-Nur, 12); nefs = zajednica (Ali Imran, 164; et-Tevbe, 128); nefs = porodica (el-Bekare, 54); nefs = čovjek (el-Ma’ide, 45); nefs = srce (en-Nedžm 23; el-Isra‘, 25; Kaf, 16) itd. Najčešća upotreba ove riječi u Kur’anu je gramatička, tj. koristi se kao povratna zamjenica, ali se, pri tome, gramatika stapa sa semantikom, iz čega se deriviraju dragocjene spoznaje o čovjeku i aspektima njegova karaktera. Drugo veliko semantičko polje riječi nefs jeste njezina referenca na čovjeka, osobu, živo biće ili život kao takav. Treće značenjsko polje nefsa jeste čovjekova duša i njezina različita stanja. (Šire o riječi nefs u Kur’anu vidi naš tekst: “Semantička analiza riječi nafs u Kur’anu“, Znakovi vremena, vol. 13, br. 50, Sarajevo, 2010., 44- 63.)

Definicija nefsa

Učenjaci imaju veoma različita mišljenja u vezi sa suštinom pojma nefs, kojim se odlikuje čovjek. Najbliži ispravnom stavu su oni koji kažu da je nefs duhovna supstanca koja predstavlja nešto profinjeno i koju ne prosežu očne zrake; stvorena je od svjetlosti – a i tjelesa meleka su od svjetlosti, i zato su meleci profinjena tijela koja su nedosežna očima u njihovom izvornom liku. Najbliži melecima su džini i šejtani, koji su stvoreni od vatre. Drugi smatraju da je nefs profinjeno tijelo; treći su mišljenja da je nefs krv; četvrti, pak, vele da nefs predstavlja tijelo bez krvi. Jedni su mišljenja da je nefs akcident, jer zapaža se da on ne opstoji sam po sebi. Također, učenjaci se razilaze u odgovoru na pitanje da li je nefs isto što i rūh ili je nešto drugo. Većina smatra da rūh nije isto što i nefs, dok neki zastupaju stanovište da su rūh i nefs ista supstanca (Ibnu l-Dževzi, Nuzhetu l-e’ajuni n-nevāzir…, 288-289.)

Vrste nefsa

Iz ponuđenih definicija pojma nefs primjetno je da su se mnogi islamski učenjaci zanimali suštinskim određenjem i značenjem pojma nefs. No smatramo da su sufijski autoriteti možda najdublje prodrli u tajnu nefsa i njegovih značenjskih intencija i manifestacija. Dovoljno je spomenuti Ebu Hamida el-Gazalija koji u svome Ihjā’u govori o dva dominantna značenja riječi nefs. Pod prvim njezinim značenjem, veli El-Gazali, misli se na ukupnu moć srdžbe i strasti u čovjeku. U ovom značenju najčešće je koriste sufije (ehlu t-tesavvuf). Ovim značenjem ukazuje se na sveukupna pokuđena svojstva u čovjeku. Zato sufijski autoriteti kažu da se mora boriti protiv nefsa (mudžāheda) u cilju njegova slamanja. Drugo značenje riječi nefs jeste da je to profinjeni kvalitet (letīfa) koji predstavlja suštinu čovjeka i njegovu bit (zāt), ali taj kvalitet opisuje se različitim atributima, shodno njegovim stanjima.

Stanja nefsa

Ona duša koja se uspokoji i koja ostane mirna zbog svoga otpora strastima naziva se en-nefsu l-mutme’inna (smirena duša). To je ona duša o kojoj je Uzvišeni Allah rekao: A ti, o, dušo smirena / vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan (el-Fedžr, 27-28). A ako se ona ne umiri, nego nastavlja davati potporu i podršku nagonima, i ako ne postane protivnik nagona, tada se naziva en-nefsu l-lavvāma (duša koja prijekorava), jer kori čovjeka zbog njegovog zanemarivanja ibadeta Uzvišenom Allahu. Uzvišeni je rekao: I kunem se dušom koja sebe kori (el-Kijame, 2). Ako se ova duša ne bude protivila nagonima i strastima, nego se njima povinuje i slijedi šejtanske pozive, tada se naziva en-nafsu l-emmāra bi s-sū‘ (dušom koja je sklona zlu). Prema tome, zaključuje El-Gazali, duša u prvom značenju jeste nešto veoma pokuđeno, a u drugom značenju nešto lijepo i pohvalno, jer to je duša čovjeka, njegova suština i bit, duša koja spoznaje Allaha, dž.š., i stječe ostala znanja (El-Gazali, Ihjā‘, 5/14).

Mogućnost odgajanja nefsa

Na osnovu prethodno navedenih kur’anskih ajeta, kao i drugih ajeta u kojima se koristi riječ nefs i njezini plurali (nufūs, enfus), može se zaključiti da se nefs povezuje sa negativnim aspektima ljudskog karaktera, kao što su škrtost, pohlepa, strast itd. Istovremeno spoznajemo da je nefs (dušu) moguće promijeniti, odnosno odgojiti ili usavršiti. Dakle, nefs spada u onu kategoriju Allahovog, dž.š., stvaranja na koju se, ukoliko se ispune traženi uvjeti, može utjecati, za razliku recimo od nebesa, zvijezda, pa i organa našeg tijela, na koje se ne može utjecati.

Obevaza odgajanja nefsa

Ne samo da je nefs kao takav moguće promijeniti na bolje, već se njegovo mijenjanje nadaje obavezom za ljude kako bi postigli uspjeh i bili spašeni. Uzvišeni je rekao: Uspjet će onaj ko očisti dušu, / a bit će izgubljen onaj koje je uprlja! (eš-Šems, 9-10). Mufessir Ibn Kesir nudi dvije tumačenjske mogućnosti ovih ajeta: a) uspjet će onaj ko svoju dušu, pokoravajući se Uzvišenom Allahu, očisti od negativnih svojstava, a bit će izgubljen onaj ko je udalji od Upute i ostavi pokornost prema Uzvišenom Allahu, i b) uspjet će onaj kome Allah, dž.š., dā da se očisti, a propast će onaj kome Allah dā da ode na stranputicu. Za ovu drugu tumačenjsku mogućnost Ibn Kesir kao dokaz navodi Ibn Abbasove riječi: “Čuo sam da je Allahov Poslanik, a.s., u vezi sa riječima Uzvišenog: Uspjet će onaj ko očisti dušu… rekao: “Uspjet će onaj čiju dušu Allah, dž.š., očisti“. Dakako, Uzvišeni Allah neće očistiti dušu čovjeka dok je prvo sam čovjek, pokoravajući se Uzvišenom Allahu, ne očisti. A to što će je Allah, dž.š., očistiti nagrada je za njezinu pokornost, kao što Uzvišeni kaže: …onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim, njemu ćemo put dobra olakšati“ (el-Lejl, 5-7), (Tefsīru l-Kur’āni l-‚azīm, 4/666).

Kako odgajati nefs

Na ovo pitanje moguć je odgovoriti uopćeno i detaljno. Uopćeni odgovor podrazumijeva da kažemo kako je u procesu odgajanja nefsa neizostavno usvajanje ili ukrašavanje pozitivnim osobinama, tj. lijepim ahlakom, poput: iskrenosti, sabura, tevekkula, teobe, šukra, straha i nade, lijepog ophođenja sa drugim ljudima, naređivanja dobra a odvraćanja od zla… A s druge strane, neophodno je kloniti se negativnih svojstava, lošega ahlaka ili ponašanja, npr.: širka, licmjerstva, smodopadljivosti, oholosti, mržnje, zavisti, škrtosti, srdžbe, pohlepe itd.

U nastavku navodimo nešto detaljniji odgovor na pitanje kako efikasno odgajati nefs, zapravo riječ je stvarima koje se podrazumijevaju i preporučuju u svakodnevnom životu vjernika i čije prakticiranje zasigurno pomaže u “slamanju“ nefsa.

Čuvanjem farzova

Obavljenje farzova, strogo naređenih dužnosti u islamu, kao što je namaz, post i dr. jeste najbolja forma pokornosti (ita’āta) koja čovjeka vodi Blizini njegovog Gospodara. U dobrom poznatom hadis-i kudsi kaže se: “Ono Meni najdraže čime Mi se Moj rob približava jeste da izvršava ono što sam mu strogo naredio…“

Obavljanjem nafila

Prakticiranje dobrovoljnog ibadeta također je efikasan put odgajanja nefsa. Lijepo je da u svoje živote i živote svojih porodica postepeno uvodimo dobrovoljne ibadete. Time ćemo postepeno navikavati svoju dušu na tu vrstu ibadeta, jer: “…Moj rob će mi se neprestano približavati nafilama sve dok ga Ja ne zavolim…“, veli se u nastavku gore započete hadis-i kudsi (Sujuti, El-Džāmi’u l-kebīr: 11558).

Učenjem Kur’ana

Učenje Kur’ana je jedan od Uzvišenom Allahu najdražih ibadeta. Učenjem Kur’ana čisti se i srce i nefs. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Doista srca hrđaju kao što hrđa željezo!“ “A kako se čiste?“ – upitaše prisutni. “Učenjem Kur’ana i sjećanjem na smrt“, odgovori Poslanik, a.s. (Musnedu š-Šihāb: 1090).

Činjenjem teobe

Teoba (pokajanje) je, kako veli islamski učenjaci, prva deredža pokornosti roba prema njegovom Gospodaru. Teobom čovjek osjeti slast vraćanja na put pobožnosti, pokornosti i islamskog načina života. Uzvišeni kaže: I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite (en-Nur, 31); O, vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao (et-Tahrim, 8).

Istigfarom i zikrom

Mnogo je ajeta i hadisa koji govori o potrebi čestog činjenja istigfara i zikra. Na primjer, u Kur’anu se ističe: Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv (en-Nisa‘, 110).

Muhāsebom

Na obavezu muhāsebe (samokontrole) ukazuje sljedeći kur’anski ajet: O, vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio (el-Hašr, 18). Allahov Poslanik, a.s., o muhāsebi govori u ovom hadisu: “Pametan je onaj ko sam sa sobom svodi račun i radi za ono što će doći poslije smrti, a slabić je onaj ko slijedi strasti svoga nefsa, a od Allaha očekuje oprost“ (Tirmizi: 2383). Prenosi se da je Omer b. el-Hattab rekao: “Vodite računa o sebi prije nego budete polagali račun. Pripremite se za Veliki dan (kada ćete pred Gospodara biti dovedeni)! Polaganje računa će biti olakšano onome ko je svodio račun sa sobom na dunjaluku“. Hasan el-Basri je rekao: “Čovjek će neprestano biti na dobru sve dok bude savjetovao svoj nefs, a muhāseba njegova stalna želja“ (Hiljetu l-evlijā‘, 1/271).