Navigacija

Priča o trećoj generaciji Bošnjaka u Frankfurtu

Na našem portalu, Akos.ba, je nedavno predstavljena priča o prvoj generaciji Bošnjaka u Frankfurtu, koja je kroz godine svojim radom, trudom i zalaganjem napravila balans između integracije i asimilacije u njemačko društvo. Prešavši težak put, od nevidljive zajednice velikog broja radnika do izuzetno organizovane dijaspore u jednom njemačkom gradu, Bošnjaci u Frannkfurtu se nadaju širenju polja svoga djelovanja, naročito prema Bosni i Hercegovini. Oni su postavili čvrste temelje za buduće generacije, za njihov napredak i njihove uspješne poduhvate. Tako danas možemo govoriti i trećoj generaciji Bošnjaka u Frankfurtu, veoma uspješnoj, a koja podrazumijeva mlade, koji su iako rođeni i odrasli u Njemačkoj, gdje žive i djeluju, svjesni i ponosni svojih korijena.

Mladi i obrazovani ljudi su jedan od najvažnijih resursa, i oni odlučno hode putem sticanja vrijednih znanja i vještina, a na tom putu im se otvaraju novi horizonti a više je nego potrebno podržati mlade koji su bili spremni da se upute u nepoznate vode u cilju usavršavanja i napretka. U suštini svog bića imaju humanizam (merhamet), i protivnici su sujete i sebičnosti i nastoje da tijekom cijelog života tragaju za novim znanjem, znajući da kreiraju svoju kvalitetnu budućnost u vremenu koje dolazi, pod uslovom da odbace pojave sebičnosti i prevladavanje ličnih interesa nad interesima napretka naroda i da su u svojim progresivnim akcijama ostanu uporni, dosljedni i jedinstveni.

Njemačka je država s najvećim brojem bosanskohercegovačkih iseljenika, tačnije njih više od 220 000. Problem „treće generacije“ nastaje shodno činjenici da dijete rođeno u Njemačkoj, odmah po rođenju dobije njemačko državljanstvo. Poznata je činjenica da Bosna i Hercegovina nije član Evropske zajednice, niti posjeduje ugovor o dvojnom državljanstvu, čime mladi ljudi u dijaspori bivaju u itekako nezahvalnoj i nezavidnoj situaciji. Obzirom da je opasnost da djeca rođena u dijasporu ostanu bez bosanskohercegovačkog državljanstva, državne institucije bi morale pomoći mladim u dijaspori i to definisati kao svoj strateški cilj. Iako toga možda i nismo dovoljno svjesni, odliv državljanstva postaje dinamačan i još jedan od gorućih problema naše države, pri čemu se nažalost ne iskazuje značajnije interesovanje za rješenje istog. Ali možemo reći da Islamka zajednica u Njemačkoj uviđa i vrijednuje značaj omladine u svojim redovima, stoga pri Islamskoj zajednici postoje brojni odjeli za omladinu. Jedan od izazova s kojima se suočava naša omladina u dijaspori su u većini slučajeva prostorom ograničeni uslovi u Centrima Islamske zajednice, što mladi naraštaj ne straši, čak naprotiv motivše ih da od postojećeg naprave najbolje moguće. Centri pri Islamskoj zajednici u Njemačkoj su mjesto susreta i potvrđivanja svog identiteta, mjesto uspostavljanja duboke povezanosti s duhovnim paradigmama neophodnim za spas omladine. Centri, a aktivnih u Njemačkoj ima njih 76, su mjesta na kojima se bića napajaju istinama i znanjem, istvoremeno jačajući bošnjački lobi. Također, centri emituju transparentnost i komunikativnost, koja vodi ka većem dobru. Centri olakšavaju koračanje i jačanje mira, a humanizam, pluralizam i komunikacija su od krucijalne vrijednosti, što Bošnjake u dijaspori ujedinjuje pod zajedničkim ciljem, postizanjem Njegova zadovoljsta, i očuvanjem onog istinskog, religije, jezika, kuture, jezika i tradicije.

Pozitivna priča je dakako priča o trećoj generaciji u Frankfurtu koja niže uspjeh za uspjehom, u svim segmentima društva a pri tome su, uz posredstvo dviju starijih generacija, težili očuvanju i jačanju naše vjere, bošnjačkog i bosanskohercegovačkg identiteta, kulture i običaja. Govore njemački jezik, poznaju i maternji, bosanski jezik te i engleski jezik. Vjerska islamska svijest i bosanski jezik su čvrsti i bitni temelji za očuvanje naše omladine, te budućnosti zajednice. Treća generacija Bošnjaka u Frankfurtu krajnje svjesno i odgovorno čuva svoju vjeru i svoje porijeklo. Kroz mekteb i školu djeca u Frankfurtu naučila su osnovne i ključne pojmove o sebi, svojoj vjeri, svojoj naciji, svome porijeklu, svojoj matičnoj državi i svome maternjem jeziku, bogaćeni su znanjem svoje vjere, jezika, historije, kulture i tradicije. Kao takvi postaju najbolji ambasadori islamske, bošnjačke i bosanskohercegovačke tradicije njemačkom kulturnom mozaiku, čuvajući svoju vjeru i naciju, nastojeći da odnos Njemačka – Bosna i Hercegovina ne bude jednosmjerna, nego dvosmjerna ulica. Treću generciju čini kolektiv mladih ljudi, koji su svojim radom, svojim obrazovanjem, postigli mnogo, te danas djeluju, kako u svim sferama društva, bave se kako prirodnim, tako i društvenim naukama, bave se pitanjima vjere, a kroz svoje djelovanje, doprinose njemačkom društvu, pri tome krirajući najljepšu sliku o domovini svojih predaka. Iako su odrasli u Njemačkoj, u jedankoj mjeri vole Bosnu i Hercegovinu koliko i oni nešto stariji. Oni su sposobna, samouvjerena i odmjereno kritična generacija, zdravog razuma, koja ima jasne životne vizije, koje dio po dio ostvaruju, pri tome ne zaboravljajući svoj narod i svoju Bosnu i Hercegovinu. Bogatstvo je znati da na svim stranama svijeta ima ljudi koji vole svoju domovinu i koji su spremni na saradnju kako bismo što više doprinijeli njenom jačanju i razvoju, stoga mladi i jesu najveći resurs koji imamo. Treća generacija je primjer kako je moguć spoj različitih kultura, prevazilaženja jezičkih barijera i kako zajedničko djelovanje pokreće niz lijepih promjena.

Dosadašnje aktivnosti pri BKC-u Frankfurt su bile u cilju umrežavanja, druženja,  raznih projekata, zajedničkih obilježavanja značajnih dana, dok u vrijeme mubarek mjeseca ramazana omladinska druženja dožive svoj vrhunac. Navedene aktivnosti su, koliko lijepe, toliko i nužne, ali za uspješnu budućnost nedovoljne. Promjene se dešavaju permanentno i sve odveć brzo se dešavaju, a svjesni smo da ono što će privući  našu omladinu Centrima, nije ono od juče, nego treba biti u korak sa vremenom i potrebama, nastojeći kreirati poželjno i ispunjeno okruženje za mlade željne obilja najljepšeg. Ponuda za mlade treba da bude od „sutra“, i u opusu i trendu tema kojima je omladina – željeli ili ne željeli ih – obuzeta. Stoga, nastoji se napraviti nešto profesionalnije i bolje, projekti koji će povezivati mlade i obrazovane na jednom mjestu i omogućiti zajedničko kreiranje određenih uslova za rad na očuvanju našeg identiteta. Cilj je jasan, a mladi ljudi su uvijek inspiracija. Ukoliko se prihvati upus interesnih sfera mladih ljudi, moguće je potaknuti niz pozitivnih stvari. Odjel za omladinu BKC-a Frankfurt, je tako već u fazi izrade koncepta za budućnost koji će u potpunosti odgovoriti potrebama i očekivanjima mladih, iz ugla omladine za omladinu.

Kolektivni uspjeh treće generacije

Bezbroj je primjera o uspjehu Bošnjaka u Njemačkoj, naročito mladih, stoga govorimo o koletktivnom uspjehu. Ovim tekstom ćemo navedenom kolektivnom uspjehu dati „ime i prezime“ predstavljanjem nekoliko pojedinaca treće generacije u Frankfurtu, koji djeluju u više sfera, i čije priče su i više nego li dostojne pažnje. Oni su, pored uspješnih karijera u nekoliko segmenata, pored svojih poslova, ostali vezani za BKC Frankfurt, kroz čiji su mekteb i kroz čije su aktivnosti prolazili od malena, ali sada dajući svoj doprinos pri radu BKC-a, i zalažući se za napredak, pri tome ne štedeći vremena, truda, ljubavi, niti sredstava. Iz uloge konzumenata, mladi su izrasli u marljive i odgovorne „investitore“ za dobrobit svih nas.  Oni su bićem posvećeni i Bosni i Hercegovini, što svojim djelovanjem i potrvđuju.

Senija Handžić

Jedna od naših sagovornica bila je Senija Handžić, pedagog. Rođena je u Njemačkoj, te je od najranijih dana bila vezana za BKC Frankfurt, prošavši kroz mekteb ali isto tako i djelujući volonterski u strukturama BKC-a. Završila je fiziku, historiju i islamsku religiju, te ove predmete predaje u školi. Senija je svoje eksamen uradila na Goethe univerzitetu u Frankfurtu, a svoju titulu pedagoga, veoma učinkovito predstavlja i njeguje i u projektu BKC-a Frankfurt za djevojčice „Budi ti, budi jedinstvena.“ Senija je oličenje pozitivnih karakteristika i oličenje lijepog ahlaka, a o odgojnom procesu u mektebu, o njegovoj ljepoti i vrijednosti, nam je kazala: “Vrlo je važno da se upozna vjera, da roditelji uvedu djecu u vjeru na najljepši način, a to je zaista mekteb. U 13-oj godini sam krenula u mekteb, a prije toga me je babo, već sa 6 godina, podsticao da učim sure. U mektebu sam kroz programe obišla mnogo mjesta, ali ono što je jako važno, pronašla sam prijatelje koji su tu i dan danas. Vjeru sam u mektebu upoznala i vjeru sam kroz mekteb učvrstila. Ključ svega je zajednica koja te uvijek vraća na pravi put, jer čak ako postoji opasnost da skreneš sa puta, jer tvoja duša zna odakle si, šta si naučio  i šta je dobro za tebe. U mektebu nađeš prijatelje tako da vjera i prijateljstvo idu jedno za drugo. Ko voli brata ili sestru zbog vjere taj čovjek je sretan čovjek, a najbolji prijatelj ti je vjernik. Kulturu sam očuvala, među ostalim, i kroz iftare u džamiji, kroz posjećivanje prijatelja mojih roditelja, zajedno sa njima. Djeca pomno slušaju ono što stariji kazuju ali i razumiju i upiju tradiciju. Iz ove perspektive razumijem, i mogu istaći da je bilo veoma važno da idem redovno u Bosnu jer tada sam tek osjetila što sam ja Bosanka i šta znači biti Bosanka.”

BKC Frankfurt odgaja generacije za budućnost, te kroz kontinuiran i odveć kvalitetan program svojih aktivnosti djeci, još od najranijeg perioda pruža temelje za razvoj njihove ličnosti, svjesne vrijednosti temeljnih faktora u životu. Senija je, pripovijedajući svoju priču, ovo i potvrdila: “Programi za nas djecu su mome biću pomogli da se formiran u ličnost kakva danas jesam. Išla sam na takmičenja o vjeri, a kroz njih sam zaista  puno naučila i što mi je omogućilo da vidim razne mektebe i da upoznam dosta omladine iz Njemačke. Pjevala sam u horu također. Sjećam se da smo svi kao djeca uvijek govorili da nemamo volju, danas gledajući nazad u to vrijeme, osjećam rahatluk kad pomislim na probe, smijeh i na prijateljstvo. Bila sam voditeljica na bajramskim sijelima, što mi je pomoglo da se kao osoba izgrađujem koja danas može pred 1000 ljudi govoriti bez straha i problema. Kroz mekteb sam naučena i retorici i samoubjeđenju, što mi je od velike vrijednosti. Naučila sam njegovati i živjeti vjeru, učiti Kur’an, klanjati i govoriti bosanski jezik. Svog muža sam upoznala u mektebu, tako da sam tu našla i iskrenu ljubav. I zaista, ponosno kažem da je mekteb mjesto koje me je napravilo insanom koji jesam. Zadnji ključ moje sreće je bila umrah sa BKC-džematlijama. Vjerila sam se u Medini kod Muhammeda, a.s., a sad sam potpuno sretna žena, jer nije cilj samo da ulazak u vjeru nego je i bitno naći nekog ko djeli taj put sa tobom. Bez vjere nema bereketa. Mekteb mi je otvorio sva vrata.”

Pitali smo Seniju, kao jednu od predstavnica treće generacije, koje su njihove slabosti, a koje pak snage: ”Treća generacija je generacija (još) bez čvrstog korijenja. Druga generacija je kao drvo koje usadiš pa ono raste dalje i korijene moraju u tuđoj zemlji učvrstiti. Jačina je u tome da to drvo mora biti što čvršće i upornije da izraste u nešto veliko i plodno. Sjeme bude odmah prihvaćeno ali treća generacija ima veliku poteškoću, treća generacija je nikla u drugoj zemlji ali je samo jabuka između kruškama. Mislimo da smo i mi kruške ali izenada primijetiš da nisi ni kruška ni jabuka. Mi smo nešto između. Mi u trećoj generaciji mislimo da smo Nijemci al onda primjetimo da nismo prihvaćeni kao Nijemci, jer nam ime ne odgovora, jer nam roditelji vuku druge korijene, jer njihov naglasak njemačkog jezika na to ukazuje. Pomislimo onda u Bosni, lijepo, ja sam Bosanka, ali tada primjetiš da te svi nazivaju Nijemcom. To je ta slabost treće generacije. Podugo nećemo imati od drugih prihvaćen i akceptiran identitet, jer smo ovdje gdje jesmo i u sredini kojoj jesmo. Gdje god da odemo, u manji smo. Međutim, mi iz treće generacije znamo vladati datom situacijom. Nećemo dopustiti da nam to bude nezaobilazna prepreka, čak naprotiv to vidimo kao izazov i našu dodatnu motivaciju. Poznavajući moj socijalni krug divnih osoba, slobodno mogu reći da pobjednički duh nosimo u sebi i na našem putu, za našim vizijama nećemo posustati.”

Treća generacija, iako svoje živote gradi na njemačkom tlu, voli i dušom osjeća Bosnu: “Njemačka je za mene mjesto sigurnosti i poslovnog života, ali i mjesto koje očekuje karijeru na prvom mjestu jer bez škole nema uspjeha. Košta Njemačka puno godina života i ulaganja prije nego što možeš razmišljati o ulasku u bračnu zajednicu, ili pak o sopstvenoj djeci, jer prije ovog najbitnijeg moraš određene preduslove da kreiraš. Bosna je za mene mjesto ljubavi i srčanosti. Bosna je za mene mjesto mira i uživanja u prirodi i sloge ljudi. U Bosni se osjećam dobro sve dok ne pređem “prag” državnih ustanova, jer tu mi onda nažalost nedostaje njemački red i odgovornost, pa i uslužnost kojom čovjek ne treba da škrtari. Bosna je mjesto gdje mi duša osjeća da je kući.”

Amar Memić

Amar Memić je advokat. Kao dijete od dvije godine je došao u Njemačku, tačnije u Hannover, gdje se i školovao. Spletom okolnosti dolazi u Frankfurt, zbog poziva na rad u prestižnoj internacinalnoj advokatskoj kancalriji, te se u Frankfurtu aktivno uključio u rad zajednice. Član je Mešihata Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj, te je stručnjak Mešihata za pravna pitanja. Amar, kao i ostali pripadnici treće generacije u Frankfurtu, ponosno čuva sponu sa Bosnom i Hercegovinom, bosanske korijene, njegujući sve što ovu vezu održava: „Moji roditelji su 1992. godine, kao i većina današnje dijaspore, izbjegla iz tadašnjeg ratnog stanja iz Prokosovića kod Tuzle, zajedno sa mojim bratom i sa mnom. Iako sam tada imao tek dvije godine, nikada nisam i ne mogu zaboraviti ko sam i odakle dolazim. U Hannoveru, gradu u kojem sam odrastao, smo bili dio srednje velike zajednice Bosanaca iz raznih krajeva naše domovine. To je itekako imalo pozitivan utjecaj na konstatno održavanje spone sa Bosnom, našom zajedničkom kulturom, vjerom, običajima i društvenom stabilnošću. Iako se na dnevnoj bazi koristim njemačkim i engleskim jeziom, bosanski smatram svojim maternjim jezikom kojim se koristim u kući. Naša kultura i običaji su na mene preneseni od roditelja, pa se njima koristim i naravno namjeravam na svoju (buduću) djecu prenijeti isto. Dakle, spona s domovinom itekako postoji i ne vidim niti jedan način da se ista ugrozi. Biti Bošnjak je dio mog identieta.“

Amar ističe kako se kao dijete iznimo radovao danima posjete rodnoj Bosni i Hercegovini, a činjenica da navedeno njeguje i danas, svjedoči u prilog svjesnosti o vrijednosti očuvanja tekovina: „Kao dijete sam jedva čekao ljetne i zimske raspuste, jer su nas roditelji vodili ‘kući’. Tijekom godina se tako sklope prijateljstva a i veći dio porodice živi u Bosni, što čini da se svaki put osjećam kao rado viđen gost. Imao sam sreće da se oženim djevojkom iz Sarajeva, tako da sada imam više destinacija koje redovno posjećujem. Posljednji put sam bio krajem avgusta tekuće godine na tri sedmice, a planiram već ove zime ponovo otići u Bosnu, ako Bog da.“

Nerijetko otvarana tema jeste i odnos treće generacije prema domovini, prema državi u kojima su živote gradili njihovi preci. Naime, u društvu, u značajnom prosjeku, vlada uvjerenje da pripadnici treće generacije nemaju motiva, želje, niti nastoje održati odnose sa Bosnom i Hercegovinom. Amar je ponudio osvrt na navedeno iz lične perspektive: „To je diskutabilna tema. Naime, krećem od sebe, i kao što sam već spomenuo, ne vidim niti jedan razlog da se prekine veza s domovinom. Međutim, poznajem određen broj ljudi iz svih generacija koji i nisu baš zainteresovani za odlaske u domovinu, za održavanje rodbinskih veza, za očuvanje zajedničke tradicije. Oni potiču iz porodica gdje navedene stvari nisu njegovane ili su doživjeli frustracije tokom proteklih godina, pa su se jednim dijelom distancirali od Bosne. Iako to smatram ‘tužnom statistikom’, opet mogu reći da je to manjina. Veliki dio mojih poznanika i prijatelja su podjednako zainteresovani  za odlazak u Bosnu kao i prva generacija. Čak naprotiv, treća generacija ‘obilazi’ dosta više gradova, planinari, zimuje i ljetuje po našim gradovima, promovirajući isto po socijalim medijima, pa time, bar prema pom mišljenju, pozitivno doprinose razvoj Bosne. Dakle, da zaključim, ne smatram da možemo generalizovati ljude i njihova razmišljanja. Svako je za sebe i svoja djela odgovoran. Ali ono što vidim, i doživljavam svaki dan smatram pozitivnim i ne mogu potvrditi društveno  poimanje da se veza s Bosnom prekida.“

Amar je, kao i Senija, prošao kroz mekteb u okviru bošnjačke zajednice u dijaspori, što je ostavilo velikog traga na njega, a što nam je u razgovoru i potvrdio. Ovi mladi ljudi ne samo da su prošli kroz mekteb, nego je i mekteb prošao kroz njih, u njima budeći isključivo najljepše: „Kao što sam već spomenuo roditelji su brata i mene od malena uključili u bošnjačku zajednicu gdje smo imali pristup i mektebu. Kao dječak i nisam bio oduševljen ranim ustajanjem subotom, međutim, danas sam i više nego sretan i zahvalan što sam imao priliku da idem u mekteb. Naime, ne samo da sam naučio osnove vjere i vjeronauke, nego sam stekao  trajne prijatelje, a za koje znam da dijelimo jednaku pozadinu. Danas, kao odrasla osoba, shvatam taj isti mekteb kao rano usmjerenje ka Pravom putu i razvoju karaktera.“

Dr. Emina Pintol je došla u Njemačku kada je imala dvije godine. Medicinski fakultet  je završila na Goethe univerzitetu u Frankfurtu.

Dr. Emina Pintol

Obzirom na Eminine iznimne uspjehe, kojima je obogatila svoju biografiju, pitali smo ovu mladu doktoricu šta je bila njena motivacija na inscrpnom putu uspjeha: “U mojim očima je privileg koji svi imamo, koji živimo u izrazito stabilnom i bogatom društvu, razlog da budemo zahvalni, nasmijani, sretni i motivisani svakim danom, te da dajemo maksimum od sebe i da težimo da budemo najbolja verzija sebe. Sva vrata su nam otvorena kada se dovoljno potrudimo, iako se mi možda moramo nijansu više potruditi od nekih drugih. Na umu mi je uvijek tinjala misao da smo obavezni uzvratiti našim roditeljima, kojima je sve bilo oduzeto u najljepšim godinama, a koji su dali sve od sebe da nama opet bude bolje.”

Eminine riječi su prožete optimizmom, strašću, voljom, i upravo je dr. Pintol, i mladi poput nje, najbolji ambasadori Bosne i Hercegovine: “Želim konstatno napredovati, i ne prestajati sa edukacijom. Isto tako, želim da to bude od koristi i drugima. Uvidjela sam, lijepo je kada ti neko da povjerenje da mu sačuvaš zdravlje, u nekim situacijama čak i život, i s tim znanjem dajem sve od sebe.”

Obzirom na ubrzan tempo života u Njemačkoj, pitali smo Eminu, na koji način treća generacija, a prvenstveno ona kao pojediac, provodi svoje sobodno vrijeme, kako bismo imali uvid u činjenicu da su pripadnici mladi genercije u suštini individue koje se vode umom, voljom i strašću, uvijek i svugdje: “Pored jako zahtjevnog posla, svoje slobodno vrijeme pretežno provodim u krugu porodice, i naravno težim ka tome da se viđam sa svojim prijateljima. Imala sam sreću da upoznam jako cijenjene i pozitivne osobe, te se uvijek osvježim njihovim prisustvom, maker bilo i na tren. Pored socijalnih kontakata, nastojim mjesečno čitati bar jednu knjigu, bavim se sportom a u posljednje vrijeme sve više čitam i o zdravoj ishrani i preventivnim metodama održavanja zdravlja. Uz navedeno, moj suprug i ja mnogo volimo da putujemo, tako da nerijetko maštamo o posjetama novim destinacijama.”

Anel Cerić je rođen u Njemačkoj. Studirao na Goethe univerzitetu u Frankfurtu, magistrirao u u Engleskoj u oblasti međunarodnog bankarstva a trenutno obavlja funkciju analitičara za procese vrijednosnih papira u bankovnom sektoru.

Anel Cerić

Anel je jasno ukazao na značaj Islamske zajednice u životu svakog muslimana, a prenio nam je lične impresije što je BKC Frankfurt dijelom njegovog života, kako u proteklim, dako i tekućim  vremenima. O ulozi i značaju Islamske zajednice, ali i BKC-a Frankfurt, Anel nam je kazao: „'Allahova je ruka nad zajednicom’. Misim da je svaki džemat srž našeg muslimanskog odnosa vjerničkog života. Od onog trenutka kada se rodimo, kada se vjenčamo, pa sve do onog trenutka kada se nama klanja dženaza, zajednica je ta, koja je uz nas. Zahvaljujući Uzvišenom Stvoritelju, koji mi je time iskazao Svoju Milost da budem pripadnik takve jedne zajednice, ona za mene predstavalja veliki dio mog života, da ne kažem centar. Mislim da je najbolji opis uloge džemata u mom životu, taj, kada kažem, da mi samo zamišljanje jednog života bez džemata, bez zajednice, predstavlja nešto kao noćno putovanje burnim morem bez ikakve mogućnosti za orjentaciju. Tako da se insan treba opravdano plašiti, da možda na kraju nikada neće stići u matičnu ‘luku’ u luku svog spasa.

Trećoj generaciji se veoma često pripisuje epitet pasivnih posmatrača dešavanja na tlu Bosne i Hercegovine. Mladi ljudi o kojimma i jeste ova pozitivna priča, oličenjem su negacije navedenog. Treća generacija ne samo da je aktivna u njemačkom društvu, nego li je duboko zainteresovana i iznimno aktivna u činovima koji mogu doprinijeti uzlaznoj putanji dešavanja u matici Bosni. Anel je kazao: „Moram kazati da mi nismo ‘pasivni posmatrači’ političkih i drugih dešavanja u Bosni i Hercegovini. Kao drugo, smatram da je prirodno, neophodno i potpuno razumljivo da su ljude tamo gdje žive i gdje rade aktivni. To što imam viziju i stav za svoju direktnu okolinu u kojoj živim, ne znači da sam revnnodušan ili pasivan prema onim stvarima koje se dešaaju ‘tamo’, naime u Bosni. Čak sam mišljenja ukoliko budemo imali, odnosno izgrađivali, ovdje za jedan jak fundament – fundament ekonomskog, političkog i društvenog karaktera – to je daleko jača i snažnija odskočna daska, nego bilo koje ‘aktivno djelo tamo’ po cijeni zanemarivanja naše ‘okoline ovdje’. Ljudski je neke stvari procijeniti na osnovu vanjskog izgleda, ili čak na osnovu nepotpunih informacija. Mišljenja sam da treća generacija baš čini ono što je najunosnije i najperspektivnije, a to je izgradnja lobija na zapadu i privredno jačanje koje je ujedno i stabilizirajući faktor za socijalni mir u BiH. I od jednog i od drugog, veliki hajr imamo.”

Važno je istaći da je Anel veoma angažovan i kao volonter. Član je Mešihata Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj, i stručnjak je za privredna pitanja. Pri BKC-u je angažovan u Odboru nadležnom za knjigovodstvo i porezna prava, a neizostavno je spomenuti da je jedan od osam učitelja u mektebu BKC-Frankfurta. Još vrijedno napomene je, da je Anel sam izrastao iz BKC-mekteba i najkasnije ovdje se jasno oslikava široka i značajna uloga mekteba u dijaspori, pogotovo kad je na optimalnom programu i radu utemeljena i strateški usmjerena, kao u slučaju BKC-Frankfurta. Sa Anelom smo razgovarali o aktivizmu i motivaciji koja treću generaciju potiče na volontersko djelovanje. Mladi danas obično biraju provoditi vrijeme u ‘virtual reality’ svijetu, te su pojedinci, poput aktera predstavljenih ovom pričom odveć zaslužili pažnju i poštovanje. „Uvijek je – bar na prvi pogled, ugodnije svoje vrijeme provesti u onome što meni ne predstavlja neki teret, nego me isključivo čini sretnim. Takvo slijepo slijeđenje hedonističkih motiva čovjeka mogu odvesti u propast, kako tjelesno, tako i duhovno. Zahvaljujući dragom Allahu rodio sam se zdrav, odrastao sam uz oba roditelja, zajedno sa dva divna brata, dao mi je hairli suprugu, hairli porodicu, dao mi je mogućnost, da se prema mom mišljenju jako dobro obrazujem, dao mi je fin posao, dao mi je jedan fin džemat, dao mi je da pripadam jednom finom narodu kojeg izrazito volim, dao mi je da budem pripadnik Muhamedovog ummeta,  dao mi je Din i islam – našu vjeru, ni jedna od ovih blagodat se ne da izbrojati, tako da ne smatram taj volonterski rad, nešto što ‘tek tako’ radim. I to je za mene Allahova milost i počast, da mogu na taj jedan način i dragog srca na te blagodati dati zekat. Želim ostaviti nešto iza sebe, što će sljedećim generacijama biti od koristi i čime će On biti zadovoljan.“

Za kraj ove inspirativne i pozitivne priče možemo konstatovati da je važno ljude u matici Bosni i Hercegovini upoznati sa djelovanjem stanovništva u dijaspori, kako bi uvidjeli da se zalažu za jednake ciljeve, kako bi uvidjeli da stanovništvo u dijaspori, iz generacije u generaciju, uz ostvarivanje iznimnih uspjeha nastoji održati vezu sa domovinom, predstavljajući je u najljepšem svjetlu, ali isto tako je važno da stanovištvo u dijaspori uvidi da iz matice pristiže podrška i uvažavanje, te da nema razlika niti razjedinjavanja u ime ničeg. Bošnjaci u Frankfurtu, pa tako i predstavljena treća generacija su primjer uspješne zajednice utemeljene na istinskom, neprolaznom bogatstvu. Prva generacija Bošnjaka u Frankfurtu je postavila čvrste temelje, na kojima je odgojila i na kojima odgaja mlađe naraštaje, okupljajući ih pri BKC-u, koji im pruža toplinu domovine i uvijek vrijedna znanja.

Treća generacija je dokaz da kapital znanja, volje, želje, informacija, kontakata i ljubavi itekako postoji, samo je potrebna želja da isto upoznamo, pri tome iskazujući podršku i poštovanje. Ovi mladi ljudi su primjerom da su rješenja i napredak itekako mogući, ukoliko se zajedničkim i hrabrim koracima krene prema naprijed, a oslonivši se na Njegovu pomoć, znajući da je snaga zajedništva daleko veća od problema koji stoje kao privremena prepreka na putu dobra i uspjeha, pri čemu se staza emocija utrta prema domovini odveć ponosno njeguje.

Za Akos.ba: Rabija Arifović

Link: https://akos.ba/prica-o-trecoj-generaciji-bosnjaka-u-frankfurtu/

Džuma-namaz

Džuma namaz se klanja u 13:00 sati.

Dobrovoljni prilog – Donacija – Spende

Sa vašim dobrovoljnim prilogom podržavate naš volonterski rad. Za svaku vašu donaciju dobit će te potvrdu o dobrovoljnom prilogu (Spendenbescheinigung) koju možete koristit za poreske olakšice (Steuererklärung).

BKC Videoportal

BKC Statistika

  • 992.763