Menu

Priča o Jusufu a.s. je najduža Kur’anska priča: Moralne poruke iz sure Jusuf

Autor: Muhammad Ratib An-Nabulsi

 

Svaka priča ima svoj zaplet u kojem su direktno izloženi glavni likovi iz priče, događaji, izlaganje, vrhunac priče, završetak, analiza, pripovijest i opis. Priča o Jusufu, a.s., je najduža kur’anska priča koja je jako bitna za vjernike, jer su u njoj sadržane moralne lekcije. Beskorisno je čitati ovu priču, a iz nje ne izvući moralne lekcije i pouke. Centralna misao u priči o Jusufu, a.s., predstavljena je kroz događaje, analize, izlaganja, zaplet i završetak. Ustvari, moralne lekcije se rijetko kad direktno spominju u priči.

Međutim, Allah Uzvišeni kaže: “…a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.” (Kur’an; 12:21)

Allah također kaže u hadisu kudsiju:

“O Moji robovi, vi nešto želite i Ja želim nešto. Ako se prepustite onome što Ja želim, dat ću vam ono što želite. Ali ako odbijete da se predate onome što Ja želim, umorit ću vas s tim što vi želite i opet nećete ostvariti ništa osim ono što Ja želim.”

Jusufova braća su bila snažna i urotili su se protiv njega želeći da ga se riješe tako što su ga bacili u bunar. Jusuf, a.s., je kasnije postao jedna od moćnijih osoba u Egiptu i blizak kralju. Općepoznato je da su oni koji su se protivili poslanicima, skončali na smetljištu historije. S druge strane, siromašni ashabi koji su stali na stranu Poslanika, a.s., postali su zvijezde svijetiljke, kako na ovom tako i na budućem svijetu.

Moralne pouke u priči

Prva lekcija iz morala: Ko god se pokori Allahu, dž.š., ne može biti gubitnik i ko god se ne pokori Allahu, dž.š., ne može biti pobjednik.
Druga moralna lekcija. Uzvišeni Allah je u čovjeku stvorio želje i dao mu slobodnu volju da radi šta želi, pod uvijetom da je to što radi u granicama koje je Allah, dž.š., odredio. Prelaženje tih granica u cilju udovoljavanja vlastitim željama je zabranjeno. S druge strane, ako čovjek svoje želje ispunjava u skladu sa Allahovom voljom, on će za to biti nagrađen. Allah će mu darovati sreću, što je mnogo bolje od užitka kojega je postigao na nedozvoljen način. Ako se čovjek ne osjeća sretno zbog toga što se pokorova Uzvišenom Allahu, onda nešto nije u redu sa njegovom vjerom.

“A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?” (Kur’an; 28:50)

Suprotno stanje od ovog spomenutog u prethodnom ajetu je da osoba zadovoljava svoje strasti u skladu sa božijom Uputom, tada je čovjek na pravom Putu. Jusuf, a.s., je bio mlad čovjek i rob. Dakle, imao je i više od deset razloga da učini blud. Bio je stranac u tuđoj zemlji, zavodila ga je njegova gazdarica koja ne bi otkrila njihovu ljubavnu aferu da je on pristao, a bio je neoženjen i zgodan. U tefisirima Kur’ana nalazimo intenzivna pojašnjena koja bi opravdala odluku Poslanika Jusufa, a.s., da je on odlučio počiniti preljubu, ali on je rekao:

“”Sačuvaj Bože!” – uzviknu on – “vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikad uspjeti.” (Kur’an; 12:23)

Zauzvrat ga je Allah učino namjesnikom Egipta. Rečeno je da je sluškinja u Azizovoj palači poznavala Jusufa, još dok je bio rob, pa kada je vidjela da je postao namjesnik u Egiptu, rekla je: “Slavljena neka je Allah, koji svoje pokorne robove uzdiže na kraljevske deredže!”
Uzvišeni Allah kaže:

“i spomen na tebe visoko uzdigli!” (Kur’an; 94:4)

Požuda na sigurnoj udaljenosti

Božiji poslanik Muhammed, a.s., je dobar primjer za sve mlade osobe. Biće te zarobljenici vlastitih požuda i strasti, sve dok ih ne budete držali podalje od iskušenja koja vas vode u propast. Ova sigurnosna udaljenost može biti zastupljena u obaranju pogleda, izbjegavanju osamljivanja sa ženama strankinjama, udaljavanje od lošeg društva i daleko od gledanja i čitanja pornografskih sadržaja.
Uzvišeni Allah kaže: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put! ” (Kur’an; 17:32)
U ovom ajetu Allah, dž.š., nije rekao – nemojte imati nezakonite seksualne odnose.
„I što dalje od bluda, jer to je razvrat…“
Ako pređete sigurnosnu zonu udaljenosti, vama će upravljati vaše strasti i vodiće vas do kraja u propast tj. blud. Zaista, niti jedan bludnik nije namjeravao počiniti taj grijeh, ali niz loših djela učinjenih uzastopno odvuklo ga je u taj čin. Dakle, čestit čovjek treba da se kloni svega što ga može odvući u grijeh.

Razlika između sreće i zadovoljstva

Užitak nastaje usljed zadovoljenja strasti, dok je sreća rezultat čovjekove veze sa Allahom. Objasniću ovo kroz poređenje ove dvije stvari. Zadovoljstvo je opipljiv osjećaj koji dolazi izvana kao npr., jelo i piće, posjedovanje kuće, ženidba i brak. Užitak postepeno nestaje i nikada ne pruža osjećaj stalnog zadovoljstva. Užitak također čini ljudski život bijedan, ako je uređen suprotno božijim zakonima.

Draga moja braćo, depresija je danas najraširenija bolest u svijetu, jer je većina ljudi daleko od vjere i slijedi svoje strasti. Depresija je jedan oblik božije kazne na ovom svijetu za takve ljude.

Uzvišeni Allah kaže: „A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.“ (Kur’an; 20:124)

A za one koji obaraju svoje poglede i kontrolišu svoje strasi, upražnjavajući ih samo sa svojim suprugama/muževima, Allah, dž.š., kaže: „I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.“ (Kur’an; 20:131)

Onaj ko bude zadovoljan svojom ženom kojom ga je Allah obdario, biće nagrađen posebnim vrstom sreće. Požude i strasti dolaze iz vana i takva vrsta užitka se nemože dugo zadržati, te na kraju oknčava depresijom ako bude ispunjena nezakonitim putem onako kako to Allah ne dozvoljava. Tri su preduvijeta zadovoljavanja strasti da bi čovjek u konačnici osjetio zadovoljstvo. Da bi se zadovoljila neka strast potrebno je vrijeme, novac i zdravlje. Od božije mudrosti je i to da čovjek ne može imati sve tri ove stvari zajedno. Kada je čovjek mlad on je zdrav i ima mnogo vremena, ali nema dovoljno novca pomoću kojeg bi udovoljio svojim strastima. Nakon određenog vremena insan stari i ima posao koji mu omogućuje da zaradi novac, a ima i zdravlhe, ali više nema dovoljno vremena da bi ga trošio udovoljavajući svojim prohtjevima. A kada ostari, ima dovoljno novca i vremena, ali više nije zdrav. Za razliku od zadovoljstva, sreća dolazi iznutra i ne trebaju joj vanjski faktori kako bi se ostvarila. Kada je čovjek u čvrstoj vezi sa Allahom, osjeća se kao da je cijeli svijet njegov i neopisivo je sretan. Dakle, sreća dolazi iznutra i ona je rezultat čovjekove veze s Bogom i traje do kraja života. Ovo je upravo razloga i objašnjenje zašto učači Kur’ana nikada ne mogu biti tužni. Sve dok se nastojiš približiti Allahu i osjetiti slast Njegove blizine, bićeš srećan čak i ako se nalaziš u teškim uslovima. Osjećaj spokoja i mira je istinska sreća čak i kad nemate ništa, ali u slučaju da to nestane, tvoj život će biti jadan čak i da posjeduješ cijeli svijet. To je činjenica u to nema sumnje. Kada učimo suru Jusuf, a.s., trebali bismo biti uvjereni u to da, ako se budemo čuvali od zabranjenih stvari i udovoljavanja našim strastima na nedozvoljen način, bićemo nagrađeni od Uzvišenog Allaha Njegovom blizinom, srećom i bereketom.

To je ključna stvar koju Uzvišeni Allah spominje u slijedećem ajetu: „… jer Allah ne dâ da se ostvare lukavstva podmuklih.„ (Kur’an; 12:52)
To je božiji Zakon: ko god izda druge kako bi ostvario vlastite ciljeve, sigurno će biti razotkriven javnosti.

Druga stvar je to da je Jusuf, a.s., bio bačen na dno bunara. Zatim je završio na dvoru gdje je bio iskušan od Allaha tako što je vladareva žena htjela da ga zavede, a kadaje prošao taj ispit završio je u zatvoru. Možda ćete se zapitati: zašto je poslanik Jusuf, a.s., poslan u zatvor uprkos tome što je bio nedužan? Obajsniću vam razlog. Moj prijatelj je bio u zatvoru i imao je pravo na posjetu. Posjećujući ga nastojao sam da mu ublažim bol, smirim ga i oraspoložim. Bio sam ubjeđen da je nedužan, ali on je bio u zatvoru zbog male pogreške. Kada smo se sreli rekao sam mu: „Allah je dozvolio da Njegov plemeniti poslanik Jusuf, a.s., završi u zatvoru kako bi bio uzrokom olakašnja boli svakog vjernika koji nedužan bude zatvoren.“
Allah je žrtvovao svoje poslanike za dobrobit cijelog ljudskog roda. Neke od njih je spomenuo: Jusuf, a.s., je nedužan završio u zatvoru, Nuhov sin je bio nevjernik, Lutova žena je bila na strani nevjernika, Ibrahimov, a.s., otac je bio nevjernik, Zekerijah nije mogao imati djece, a Ejub je bio bolestan.

Svi ovi poslanici su nam dati kao primjer, kako da se ponašamo u teškim vremenima.

Izvor: nabulsi.com
Preveo i obradio Fahrudin Vojić

O autoru: Nablusi je islamski učenjak rođen 1938. godine u Siriji u vjernički obrazovanoj porodici. Njegov otac je bio jedan od učenjaka Damaska. Imenovan je za hatiba u džamiji njegovog djeda Abdulghani An-Nabulsija, gdje je također držao i predavanja. Bio je predavač na Univerzitetu u Damasku, ali nakon izbijanja rata u Siriji, odselio se u Jordan 2011. godine. Napisao je mnogo knjiga, a najpoznatija je Enciklopedija Allahovih lijepih imena, enciklopedija naučnih čuda sadržanih u Kur’anu I sunnetu Poslanika, a.s., Pogled na islam, Promišljanja o islamu. Autor je mnogih članaka objavljenih u sirijskim, arapskim, islamskim i zapadnim magazinima i novinama.

Akos.ba