Menu

Obaveznost hadža i propisi o bedeluku

„Prvi hram podignut za ljude jeste onaj u Beki, blagoslovljen i putokaz svijetovima. U njemu su znamenja očevidna, mjesto na kojem je stajao Ibrahim! I onaj ko u nj uđe bit će siguran. Hodočastiti Kabu, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do nje doći. A ko ne vjeruje – pa Allah je, doista ne ovisan o svjetovima”. (Ali Imran,96,97).

Prvi hram koji je podignut da ljudi u njemu ibadete i obrede obavljaju jeste onaj u Beki, tj. onaj u Meki, koji je izgradio Ibrahim, a.s. po zapovjedi Allaha, dž.š. Ebu Zerr, r.a. je upitao Poslanika, s.a.v.s: „Poslaniče, koji je mesdžid prvi podignut, pa je odgovorio: „ Mesdžidi-Haram (Kaba)”. Na pitanje Ebu Zerra, r.a: „Koji je poslije toga”?, Poslanik, s.a.v.s. je rekao:”Mesdžidul-Aksa”.

 Beka je jedan od naziva Meke. Za Meku se spominje više naziva, kao što su: Meka, Beka, Drevni hram (El-bejtul-Atik), Sveti hram (El-bejtul-Haram), Sigurni Grad (El-beledul-Emin), Majka gradova i drugi. „Mekami-Ibrahim” je mjesto na kojem je stajao Ibrahim, a.s. prilikom gradnje Kabe. U početku je bio direktno vezan za zid Kabe, pa ga je Omer ibni Hattab, r.a. za vrijeme svoje vladavine, povukao nazad, u pravcu istoka, kako bi se mogao obavljati tavaf (obilazak) a da se pri tome ne ometaju klanjači obavljajući namaz, koji nam naređuje Allah, dž.š.: „Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!” (Bekare,125).

HADŽ – PETA TEMELJNA DUŽNOST

Među islamskim učenjacima postoji konsenzus da je hadž obaveza (mukellef) jednom u životu. O tome postoje mnogobrojni hadisi, a Ebu Zerr, r.a., kaže da je Poslanik, s.a.v.s. rekao: „O ljudi, hadž vam je strogo naređen, pa ga obavljajte!” Tada je jedan čovjek rekao:  „  Je li to svake godine, Allahov Poslaniče?” On je šutio dok ovaj to nije ponovio tri puta, a zatim je Poslanik, s.a.v.s. rekao: „Da sam rekao „da”, bili biste obavezni, a to ne biste mogli učiniti!” Zatim je dodao: „Pustite me sve dok ja vas puštam ( ne zapitkujte me čime vas nisam obavezao), jer prije vas su propali oni koji su puno pitali i nisu se slagali sa svojim vjerovjesnicima! Ako vam nešto naredim, učinite to prema svojim mogućnostima! Ako vam nešto zabranim, napustite to!” Tada je Suraka ibn Malik rekao: „Allahov Poslaniče, je li ovaj naš hadž zajedno s umrom (temettu) samo za ovu godinu ili zauvijek?” Muhammed,.s.a.v.s. je odgovorio: „Ne za ovu godinu, nego zauvijek!”
Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: „Požurite na hadž, tj. na hadž koji je obavezan, jer niko od vas ne zna šta mu se može desiti”. U drugom hadisu on kaže: „Ko želi obaviti hadž neka požuri!” Prenosi Ebu Davud.
Ko negira dužnost hadža, on je nevjernik i Allah nema potrebe za njim: „A ko ne vjeruje u njega, pa Allah je doista neovisan o svjetovima”. (Ali-Imran, 97). Kad je objavljen ajet: „A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena!” (Ali-Imran,85), židovi su rekli: „Pa mi smo muslimani!” Allah Uzvišeni je objavio ajet (o hadžu) i time donio dokaz protiv njihove oholosti. Odnosno, Vjerovjesnik, s.a.v.s. je rekao: „Allah je doista muslimanima odredio kao strogu gužnost da hodočaste Kabu i to svaki koji može do nje doći”. Oni su kazali: „To nije propisano nama! I odbili su obaviti hadž.
Čim se steknu uslovi (materijalne mogućnosti, sigurnost i bezbjednost puta, punoljetnost) hadž se treba obaviti. Došao je neki čovjek kod Poslanika, s.a.v.s. i upitao ga: „Božiji Poslaniče, kada se neko smatra dužnim obaviti hadž?” On je odgovorio: „Kada bude imao materijalna sredstva i jahalicu koja mu je dovoljna (da ode do Meke i nazad)”.
Hadž je propisan devete godine po hidžri, a u Kur’anu se spominje na 12 mjesta: osam puta u poglavlju Bekare (po tri puta u ajetima 196 i 197, i po jedanput u ajetima 158 i 189). Dva puta je ova riječ spomenuta u poglavlju Tevbe ( ajeti: 3 i 19), dok je samo po jedanput spomenuta u poglavlju Ali-Imran (ajet, 97) i Hadž (ajet, 28).

ZAMJENJIVANJE U HADŽU – BEDELUK

Bedel je ona osoba koja izvršava hadž po želji i oporuci lica koje nije u stanju da lično obavi hadž zbog fizičke slabosti ili nekog drugog šeriatski opravdanog razloga. Islamski učenjaci su po ovom pitanju zauzeli različite stavove. Učenjaci malikijske prave škole smatraju da svako za sebe mora obaviti hadž jer je to ibadet tjelesne prirode. Ko je zdrav i ima materijalne mogućnosti da obavi hadž a nema nikakvih drugih zapreka on ga mora izvršiti i ne smije ga odlagati. Ako bi ga odlagao čekajući starost i ne bi ga na vrijeme obavio on je ostao pod dugom neizvršenog hadža, pa makar i odredio sebi bedela da ga obavi umjesto njega. Po njihovom mišljenju smatra se da se nemarno odnosio prema vjerskim propisima i zato mora snositi određene posljedice.
Ako bi stekao materijalna dobra tek u svojoj starosti, po mišljenju pomenute pravne škole, on nije dužan da obavi hadž, jer starost i bolest su opravdani razlozi za neizvršavanje hadža. Ako bi, ipak, imenovao bedela imaće sevab zato što je omogućio osobi, koja inače ne bi mogla lično da obavi hadž, da vidi Kabu i druga mjesta kojima se kretao Muhammed, s.a.v.s., ali hadž kao jedna od osnovnih islamskih dužnosti i dalje mu ostaje kao dug.
Ipak, većina islamskih učenjaka ne dijeli ovo mišljenje malikijske pravne škole. Hanefijska, šafijska i hambelijska pravna škola drže da je dozvoljeno zamjenjivanje u hadžu, jer je to pretežno materijalni ibadet. Ipak, najveći dokaz za takav svoj stav nalaze u primjeru sa oprosnog hadža, gdje je Muhammed, a.s.v.s. na pitanje jedne žene iz plemena Hasa’m da li može obaviti hadž za svoga oca koga je zapamtila kao stara čovjeka koji nije mogao putovati pješice niti na konju, dozvolio da obavi hadž za oca.
Ovaj događaj Tirmizija smatra vjerodostojnim, te se može prihvatiti kao autentičan. Na osnovu ovog islamski učenjaci su zaključili da se može imenovati bedel da izvrši hadž za lice kome fizičke mogućnosti ne dozvoljavaju da ga obavi lično, ali ipak postavljaju uvjete kojima je neophodno u potpunosti udovoljiti.

PROPISI O BEDELUKU

Da bi čovjek mogao oporučiti bedela potrebno je da njegova fizička nesposobnost bude trajna i da će takva nesposobnost najvjerovatnije završiti smrću. Zbog toga je neophodno da čovjek nastoji čim postane materijalno u mogućnosti da obavi hadž, da tu obavezu odmah izvrši, ali ako nastupe određene zapreke onda treba da imenuje bedela. Ebu Hanife smatra da postoje trajne i privremene nesposobnosti.
Trajne nesposobnosti su naprimjer duboka starost i sljepilo. Ako bi čovjek zbog takvih zapreka opunomoćio bedela da za njega obavi hadž i ovaj obavio, s njega je spala obaveza hadža, makar kasnije i nestalo tih zapreka, kao, naprimjer, da progleda. Privremene neposobnosti su bolest i lišavanje slobode. Ako bi kasnije nestalo tih zapreka, dakle, ozdravio ili bio pušten na slobodu, dužan je obaviti hadž, i ako je hadž u njegovo ime obavio bedel.
Kod izbora bedela neophodno je voditi računa o ličnosti koja treba da obavi hadž kao zamjenik. Prije svega, mora biti dobar vjernik, pametan, punoljetan i savjestan. Neki islamski učenjaci uslovljavaju da je bedel već prethodno obavio hadž za sebe, dok hanefijska pravna škola smatra da to nije potrebno. Svoj stav obrazlažu time da treba omogućiti da ode na hadž onaj čovjek koji po svojim vjerskim i moralnim kvalitetima to zaslužuje, a sam zbog svoje materijalne situacije to nikada ne bi mogao učiniti. Ako se i prihvati stav šafijske i hambelijske pravne škole da je potrebno da je bedel već obavio hadž za sebe, onda ni u kom slučaju ne bi trebalo birati ljude koji su bili bedel više puta, bojeći se mogućnosti trgovine ovom vjerskom obavezom. Hanefijska pravna škola je uslovila da ne smije biti pogađanja o novcu i zaradi, jer bi to pokvarilo cjelokupan hadž.
Poželjno je da bedel bude fizički zdravija osoba koja može bez poteškoća da obavi sve obrede hadža, jer se kod nekih obreda, kao što je npr. sa’j između Saffe i Merve, traži dobro fizičko zdravlje i kondicija.
Bedel u jednoj godini može obaviti hadž samo za jednu osobu. Ako bi primio bedeluk za dvije osobe onda nijednom od njih ne bi bio hadž ispravan i morao bi vratiti novac obadvojici ljudi. Isto tako, bedel ne može obaviti hadž za drugoga i u isto vrijeme obavljati hadž za sebe.
Međutim, dozvoljeno je da obavi hadž za drugoga, a umru za sebe o svom trošku i to tek nakon što obavi hadž. Ako bi obavio umru za sebe prije nego što obavi hadž za osobu za koju je zadužen, taj hadž ne bi vrijedio i morao bi vratiti novac ili iduće godine o svom  trošku obaviti hadž za lice od koga je bio opunomoćen.
Svi prekršaji koje bedel učini za vrijeme hadža dužan je nadoknaditi sam lično osim ako su ti prekršaji nastali zbog spriječenosti da se obavi jedan od hadžskih obreda, napr. bolest.
Novac koji preostane bedelu dužan je vratiti, a sam hadžija ili njegovi nasljednici ako je on već umro, mogu mu halaliti ako to oni žele. Bedel mora poći i vratiti se na ono mjesto koje mu je odredio sam hadžija koji ga šalje.
Ovdje je potrebno istaći da lice koje je u mogućnosti da obavi hadž i iznenada se duševno razboli, treba da imenuje bedela, dok lice koje se duševno razboljelo prije nego li je steklo materijalnih dobara, nije obavezno da imenuje bedela.
Preovladava mišljenje da je najbolji bedel koji je izvršio više puta bedeluk za nekoga. To se pravda time što on već dobro poznaje put i obrede prilikom hadža. Ipak, to stanovište je neopravdano, jer je bolje omogućiti većem broju ljudi da se nađu u Meki i da to svoje iskustvo, oplemenjenost i preobraženje prenose na svoju porodicu i svoje bližnje. To je u stvari i svrha samoga hadža.
Bedeluk je ispravan tek onda kad lice koje je obavezno da izvrši hadž, nije moglo tu dužnost lično izvršiti pa je opunomoćilo drugo poznato i povjerljivo lice u koje nema sumnje da će ono povjerenu dužnost zaista u potpunosti izvršiti.
Zbog toga nije slučajno što neki islamski učenjaci smatraju da je najbolje da bedel bude čak i u krvnom srodstvu sa licem koje ga šalje. Kao primjer navode slučaj žene koja je pitala da obavi hadž za svoga oca i Muhammed, s.a.v .s. joj je to dozvolio. Iz ovog slučaja vidimo da žena može biti bedel za muškarca, kao i muškarac za ženu.
Ima ljudi koji se profesionalno bave bedelukom te unaprijed više godina imaju obezbjeđen put na hadž. U jednoj godini uzimaju novac za bedela od više osoba, što je apsolitno zabranjeno i po Ebu Hanifi to kvari cjelokupan hadž. Plaćanje bedela u Meki je sumnjivo i neprihvatljivo, pogotovo što dajemo novac licima koja posreduju između nas i tećeg lica koje će navodno obaviti za nas hadž, a mi ga i ne poznajemo. Traženje bedela u Meko i nije ništa drugo, nego trgovina, pa je takav hadž sa šeriatskog aspekta nedopustiv.

Izvor: Preporodd