Navigacija

Inspirativne priče uspješnih Bošnjakinja u Njemačkoj

Žena Bošnjakinja ima svoju posebnost i vrijednost. Divili su se njenoj ljepoti, uznositosti, snazi, duhovnosti pjesnici. I ona je sama sebe takvom stihom kazivala, znalački, snažno i dostojanstveno u sevdalinkama i baladama, biser pjesmama, jedinstvenim u bosanskohercegovačkoj, ali, posigurno, i u svjetskoj usmenoj lirici. Bošnjakinja, gradi svoje mjesto pod ovim nebom, nastojeći spojiti i uskladiti svoj islamsko-muslimanski identitet, bh. nasljeđe i zahtjeve vremena u kojem živi. Mnogobrojni su činioci u tom procesu koji joj otežavaju hvale vrijedan i prijeko potrebni trud i napor, a trebali bi da budu oni koji joj pomažu, hrabre je i podstiču na to.

Inspirativne priče kao odsjaj kolektivnog uspjeha

Veliki je broj žena Bošnjakinja koje su fantastične u području kojim se bave i koje očaravaju motivacijom i energijom koju ulažu u postizanje svojih ciljevaPozitivnu priču pišu i u Njemačkoj, hrabre, pametne i uspješne žene uspijevaju izbalansirati privatno i poslovno, te u eter šalju primjernu priču svojom pojavnošću i društvenim angažmanom, odnosno izlazaskom iz zone komfora. One svojim djelovanjem nastoje napraviti postor za potpuno i aktivno uključivanje žena u sve sfere, graditi duh i ambijent u zajednici da se žene osjećaju punopravnim članom i dijelom te zajednice u kojoj će biti ne samo dobrodošle i prihvaćene nego i faktor koji se podrazumijeva i bez koga se ne može.

Naravno, navodeći dostojne epitete, govorimo i o kolektivnom uspjehu Bošnjakinja, a svjetlo navedenoga možemo odslikati i kroz priče jedinki.

Dr. Amra Hodžić je žena čijom primjerom počinjemo pozitivnu priču o nizu uspjeha Bošnjakinja u Njemačkoj.  Njen obrazovni put je počeo u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajavu, a studij psihologije upisuje na  Internacionalnom islamskom univerzitetu u Kuala Lumpuru. Zvanje magistra, a zatim i doktora neupropsihologije stječe u Tübingenu i Frankfurtu u Njemačkoj. Trenutno je angažovana na medicinskoj dokumentaciji kliničkih istraživanja na pacijentima. Svoj doprinos zajednici nesebično daje ulažući i slobodno vrijeme, tako je dr. Hodžić angažovana u internacionalnom centru za pomoć ženama i djevojkama muslimankama, kao član nadzornog odbora ali isto tako i nudeći psihološka savjetovanja. Također, uključena je u rad BKC-Frankfurt, pri odjel za rad sa ženama, gdje koordinira početi projekat ‘Budi ti, budi jedinstvena’. za djevojčice uzrasta od 13 do 16 godina. Razgovarajući sa dr. Hodžić o ulozi uspješne žene, Bošnjakinje, i njenom doprinosu, kako zajednici, tako i domovini, naša sagovornica je izjavila: “Počela bih od samog definisanja uspješne žene. Mišljenja sam da je uspješna žena ona koja se trudi da do perfekcije dovede sve svoje uloge koje su joj, kroz poimanje naše vjere, a i po njenoj urođenoj prirodi date. Dakle, uspjeh je i pripremiti lijep zdrav obrok oko kojeg će se okupiti cijela porodica, kao što je uspjeh produktivno i namjenski razgovarati sa svojim djetetom i biti dio njegovog života tamo gdje to dijete želi i treba. Naravno da je uspjeh prezentirati u javnosti naše moralne i vjerske vrijednosti, zalagati se za njih, da li svojom pojavom ili istaknutim radom, sasvim je svejedno. Ali kompletan uspjeh za jednu ženu je kada ni jedna uloga koju ona ima nije zapostavljena na štetu bilo koje druge i jedino takav „uspjeh“ vodi zadovoljtvu našeg Stvoritelja što i jeste njen dugoročni cilj. Drugo, osvrnula bih se i govorila o zajednici/džematu u dijaspori. Džemati u dijaspori funkcionišu po sistemu građanskih udruženja. Dakle, džemati kao takvi daju dovoljno prostora za volonterski angažman svakog pojedinca pa i žena. Prema tome, bilo koje zanimanje kojim se žene bave i kojem su posvećene itekako može doprinijeti radu i uspjehu svakog džemata, bilo da one preuzmu ulogu domaćice, vaspitačice, učiteljice, intelektualke. Naravno, ukoliko im se za to da prilika ili im se ne prave prepreke za njihove aktivnosti i angažman.“

Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj odveć aktivno djeluje, stoga, iskoristili smo priliku da dr. Hodžić pitamo o prostoru za djelovanje žena pri IGBD-u i o ulozi žene u samim strukturama i projektima: „Nažalost, ne postoje prezicni podaci ko su Bošnjakinje koje žive u Njemačkoj, niti koliko i kako su zastupljene u strukturama IGBD-a. Iz privatnih krugova poznajem nezanemariv broj intelektualki, doktorica, menadžerica, u javnosti poznatih poslovnih žena, koje se sporadično uključuju u rad džemata.  Međutim, prijelaz iz privatnog i poslovnog uspjeha u širi kontekst zajednice odnosno džemata, i ulaganje vlastitih kompetencija za opće dobro, iako izgleda kao prirodan slijed, uglavnom većini žena ne polazi za rukom. Zanemariv je broj džemata koji strateški rade i imaju izrađene programe za rad sa ženama, samim tim nam je jasno kakva je uloga kompetentnih Bošnjakinja u kreairanju i koncipranju rada džemata. Isti je slučaj i sa omladinom. Strukture IGBD još uvijek nisu prepoznale potencijal koji nosi polovina njihovog članstva, i nemaju viziju kako ga iskoristiti za dobrobit svih nas.  S druge strane, nezahvalno bi bilo zaključiti da su strukture same odgovorne za trenutno stanje. Usljed uhodanih „krutih“ praksi u našim džematima, koje nemaju fleksiblnosti  i sluha za značaj ženskog aktivizma,  došlo je i do manjka motivacije i želje od strane žena da se proaktvno angažuju u džematu. Tako da veliki broj žena iako su članovi džemata svoje slobodno vrijeme i energiju ulažu u pomagnje i podržavanje drugih društveno korisnh udruženja poput sportskih klubova gdje im djeca treniraju, humanitarih udruženja ili školskih inicijativa, što je naravno za svaku pohvalu. Ali je za nas šteta što se ta energija i skustvo ne usmjeri i u rad i aktivnosti džemata.“

Ženski aktivizam možemo okarakteristi kao oličenje predanosti, rada, ulaganja, odvajanja i borbe s ciljem činjenja dobra za dobrobit zajednice. Rad na terenu, u džematima, u okviru asocijacija, aktiva ili drugih vidova organizacije žena idu u pravcu naziranja jasnih kontura ženskog aktivizma i solidarnosti, a dr. Hodžić je podsjetila na značaj osiguravanja prostora i jasno definisanje ciljeva te postavljanje strateških okvira, koji bi rezultirali doprinosom žena široj okolini: „Živimo u društvu u kojem se fokus stavlja na ulogu žene i koje podržava njenu uključenost u sve oblasti javnog života, samim tim i imidž koji IGBD ima uveliko ovisi o ulozi žena u džematima.  Prije svega bi nadležne strukture trebalo da naprave  bazu podataka o  tzv. „ženskom aktivizmu“,  zatim da definiše ciljeve koji bi vodili uključivanju što većeg broja, naravno komeptentnih žena i omladine u rad džemata u svim njegovim segmentima, a ne samo u odjelima za rad sa ženama i omladinom,  pa tako i u rad krovnih organizacija u okviru IGBD.  Primjetno je da se sve manji broj djevojaka i mladih žena  vezuju za džemate i uključuje u njihov rad. Novu generaciju žena čine osobe koje su odrasle i odgajane u evropskim metropolama, koji su prošle kroz moderni sistem školovanja i žive u takvom društvu.  One očekuju ravnopravnu ulogu, uvažavanje i poštovanje u svim sferama života pa tako i u džematu.  One se ne mogu identificarti sa „sjedenjem na svilenim minderlucima“ i vezom djevojačkog ruha. Pred njima su veliki izazovi za koje bi ih džemat, kroz međusobno uvažavanje i rad na zajedničkim projektima trebao jačati kao individue svjesne svoga porijekla i vjere, ali i svojih kompetencija koje mogu unijeti u rad džemata. Dakle, uloga bi trebala biti aktivna, jasno definisana, strateški osmišljena, prilagođena aktuelnim potrebama i očekivanjima žena i korisna za svakog pojednica, te za zajednicu u cjelini.“

Bošnjakinje u Njemačkoj ustrajno djeluju, te neprekidno i najljepšim rukopisom pišu inspirativne priče, u kojima svako ponaosob može pronaći dašak motivacije. Priča Melihe Avdić zaslužuje pažnju, te ukazuje da hrabrost za posezanjem ka zvijezdama i hrabrost u životnim izazovima i preprekama, čine put prema pozitivnim promjenama. Meliha Avdić je rođena u Tesliću, a iz rodnog mjesta ju je životni put, još kao dvanaestogodišnjakinju, poveo putem sabirnih izbjegličkih centara Tešnja, Trogira, Zenice i naposlijetku doveo do Bonn-a, gdje je pronašla svoj drugi dom i gdje danas, sa svojom porodicom boravi i djeluje. Na svom obrazovnom putu je naizlazila na trnje, ali je bila svjesna da će na kraju ubrati ružu uspjeha. Naime, srednju medicinsku škole je završila u Zenici,  a zatim dolazi u Njemačku gdje nakon godinu dana intenzivnog učenja njemačkog jezika upisuje medicinski fakultet Univerziteta u Kelnu. Kako bi se izdržavala i omogućila si studij medicine u Njemačkoj, paralelno sa studijem je radila, prvobitno kao medicinska sestra, a kasnije u Human Resource odjelu velike njemačke kompanije. Bez obzira na sve poteškoće, studij je čuvala u fokusu, što je rezultiralo time da je kao redovan student apsolvirala odličnim uspjehom 2009. godine. Iste godine je počela sa specijalizacijom interne medicine, i nakon tri godine sa subspecijalizacijom kardiologije, tako da od 2016 godine, nakon položenog specijalističkog ispita nosi zvanje specijaliste interne medicine i kardiologije.

S obzirom da je dr. Avdić mukotrpnim radom postigla niz rezultata, pitali smo je o problemima sa kojima se Bošnjakinje susreću, ali isto tako i o imidžu Bošnjakinja u njemačkom društvu: „Bošnjakinje su uglavnom vrlo dobro integrisane u njemačkom društvu i njihovi problemi su problemi svake druge žene sa migrantskom pozadinom. Iz aktuelne perspektive majke mogu kazati da je jedan od većih problema žena u Njemačkoj koordinacija poslovno-radnog života i adekvatne brige o djeci. Postoje vrtići, bili oni državni, crkveni ili nastali inicijativom grupe roditelja, ali pitanje je i šta djeca uče, šta im se prezentira i kako se s njima ophodi u vremenu boravka u vrtiću. Mislim da bi mnogi bošnjački klubovi i udruženja trebali da razmisle o ovoj temi, angažuju se i mozda ponude vrtiće, gdje bi djeca bila u prilici da rastu i odgajaju se u multikulturalnoj, srdačnoj sredini i budu u prilici da vide i nauče i elemente naše religijsko-kulturne baštine. Također, bošnjakinje u njemačkom društvu imaju vrlo dobar i pozitivan imidž. One su izvrsni akademici, izvrsne radnice, majke, sestre, prijateljice, komšinice. Mnogi moji pacijenti, kada u razgovoru sa mnom saznaju da sam iz Bosne i Hercegovine, mi direktno navedu primjere žena koje oni poznaju, koje ih oduševljavaju svojim radom, svojom srdačnošću, svojim pristupom, načinom ophođenja i pozitivizmom kojim zrače, a također su porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Sve više bošnjačkih udruženja i džemata u Njemačkoj ima i pruža mogućnost našim ženama da organizuju svoja druženja, akcije, svoje projekte, bilo da je riječ o humanitarnim akcijama ili o prezentaciji naše kulturne baštine u interkulturalnom dijalogu i ti projekti su na vrlo zavidnom organizacionom nivou i dobijaju vrlo pozitivan feedback.”

Neizostavno je bilo pitati dr. Avdić o tome da li Bošnjakinje dostojno nose odgovorost za svoj položaj u društvu, na što je uslijedio potvrdan i jasan odgovor Melihe Avdić: “Odgovor na ovo pitanje je definitivno da! Iz ličnog iskustva, a i poznavajući mnoge naše žene, bile one akademski obrazovane ili ne, mogu reći da dostojno i svjesno nose ličnu odgovornost za svoj položaj u društvu. Kada pogledamo unazad, kad sagledamo naše životne puteve, puteve kojima smo tražili svoje obrazovanje, svoje mjesto na svijetu i u ovom drustvu, ti putevi i te staze nisu bili ni najmanje laki ili jednostavni.  Mi stranci i izbjeglice, bačeni smo u “hladnu vodu” i pokušavali smo riješiti životne probleme kako najbolje znamo i umijemo. Često puta ostajali smo sami i naši pokušaji nisu uvijek bili uspješni. Međutim, često i nekad i nenadano bi se pojavili pomagači, ljudi ili institucije koji su nam pomogli da te poteškoće prevaziđemo i ostvarimo svoje ciljeve. Kada je čovjek svjestan te činjenice, i zahvalan na mogućnosti koja mu je pružena ne može drugačije da djeluje nego da se svjesno i odgovorno pokuša revanširati ovom društvu, da pokuša da on bude baš ta spona ili taj pomagač onome kome je u datom momentu potrebno i istovremeno ostavi trag i dobro budućim generacijama i naraštajima. Zato je bitno da se i društveno sistematski angažujemo i ostvarujemo. Tek kada mi osjetimo i pokažemo da nam je stalo do reda u sredini u kojoj živimo, društvo nas prihvata kao svoje. To je najbolji put prema uspješnoj integraciji u stranom društvu.”

Za kraj razgovora, dr. Avdić nam je kazala kako je angažovana u još jednom segmentu. Naime, trenutno nastoji da završi započeti projekat prikupljanja “igara iz mog i tvog djetinjstva”. Meliha želi da ih opiše, napiše pravila i priloži ilustracije, što bi  dogledno vrijeme objavila u vidu slikovnice, knjige a možda čak i mobilne aplikacije. Kao poruku u eter je poslala citat Georga Bernhard Shawa: “Ljudi uvijek krive vanjske okolnosti za ono što su. Ja ne vjerujem u sticaj okolnosti. Ljudi koji uspijevaju u ovom svijetu su uvijek oni koji krenu i traže okolnosti koje njima odgovaraju, a ukoliko ih ne uspiju pronaći, oni ih stvore”.

Odgojem i obrazovanjem protiv predrasuda

Pisati priču o ženama koje svojim radom, angažmanom, životnim stilom predstavljaju značajnu i bitnu pokretačku snagu cijeloga društva, istinsko je zadovoljstvo.

Mersiha Hadžiabdić Bošnjakinja je koja radom u svojoj profesiji, upornošću i pozitivnim rezultatima, pruža zoran primjer kako se treba odnositi prema svojoj zajednici, svom okruženju, porodici i sebi samima. Mersiha je porijeklom iz Prijedora, a od 1992. odrasta u Berlinu. Poslije završene gimnazije, upisala je  Islamske Nauke na Freie Universität. Provela je nekoliko mjeseci radi istraživanja na Fakultetu Islamskih nauka u Sarajevu. Svoje dodatno školovanje bilježi na Cambridge Muslim koledžu u Engleskoj. Postdiplomski studij Arapskog jezika je završila u Berlinu, a posljednje godine se pretežno bavi oblastima  project management, public relations i political advocacy u projektima civilnog društva. Mersihin primarni posao jeste angažman referenta u Avicenna Studienwerk, organizaciji koja daje državne stipendije uspješnim i društveno angažovanim muslimanskim studentima. Također, aktivna je u kooperacijama sa Muzejom islamske umjetnosti i političkom dijalogu. Sa Mersihom smo razgovarali o tome da li je teško uskladiti islamsko-muslimanski identitet sa vremenom i prilikama u kojima djelujemo, na što je kazala: „Navedeno pitanje možemo sagledati iz više uglova. Naime, u malom: nije lahko uskladiti svakodnevne obrede i brz tempo života u Berlinu, jer se poslije datog termina ne može tek tako ući u neku dzamiju radi obavljanja namaz u njegovom vremenu ili pak zbog zikra za sebe u miru. Vrijeme leti, a Berlin je jako velik grad. Meni je lakše nego li drugima jer radim u organizaciji skoro isključivo sa muslimanima. U velikom: identity politics postaje sve bitniji posljednjih godina, zato su i diskusije o tome ko može biti Nijemac učestale, što je jako naporno i ne vodi nigdje, ne pomaže pri rješenju problema, što bi eventualo donijelo stvarnu promjenu i bolji kvalitet života narodu. Ali, uprkos svakodevnom ili čak institutcionalnom rasizmu, sloboda je ogromna, sloboda da se organizujemo u udruženjima i inicijativama i da se borimo protiv navedenog. Postoji mehanizam za borbu, zakon, sistem. Ovdje se demokratija razumije kao direktno učešće i živi od aktivnosti civilnog društva, a ne od izbora do izbora. Dakle, mogućnost je tu da se uskladi, tek se povremeno javi sumnja da li muslimani u Njemačkoj imaju mudrost da zaista razumiju vrijeme u kojem žive. Koji su to zahtjevi našeg vremena za starije, a koji za mlade generacije? Odakle potiču izazovi i zašto mi kao muslimani imamo mozda veći problem da se uklopimo u tzv. moderni život? Imamo potencijal, znanje a u suštini i sredstva, ali najčešće ne i mudrosti za identificirati ključne probleme i shvatiti njihove uzroke.”

Situacija za Bošnjake, muslimane, u dijaspori je kompleksna, a često bivaju posmatrani i kroz prizmu predrasuda i stereotipa. O navedenom smo razgovarali i sa Mersihom, a o čemu je kazala: „Moramo na mnogo načina i malim koracima neprestano raditi na rušenju stereotipa i predrasuda, počevši od uloge komšije,  a zatim i na poslu ili u školi i na fakultetu. To ne znači da svako mora biti advokat, sloboda je također da ne budeš doveden u situaciju da se pravdaš kao pojedinac za nešto za što postoji ustaljeno mišljenje da kao jedinka, ili pak grupa predstavlja. Važno je da smo kao pojedinci, kao sugrađani ljubazni i solidarni, ali i da imamo svoje predstavnike koji će na ključnim mjestima predstavljati vrijednosti na pravi način i zagovarati za prava. U njemačkom kontekstu je također bitno da shvatimo i prihvatimo mi sami da su muslimani različiti i da postoje šarolike zajednice.

Izazovi u stalno mijenjajućujem svijetu su brojin, a Mersiha govoreći o tome ističe kako je neophodno raditi na očuvanju jezika, religije, kulture i tradicije. „Želim svima nama da ne izgubimo ono što nas čini posebnim u potrazi za nekim odgovorom koji će zadovoljiti moderno društvo. Ja vjerujem u onu izreku da je islam kao rijeka koja primi boju korita nad kojem teče, a daje života svakoj okolini kroz koju teče. Sve je to povezano i bit će zanimljivo koje će se boje izmiješati u današnje dobau toj rijeci koja spaja mnoge zemlje“, zaključuje Hadžibdić.

Upornost je vrlina, osnova je odgoj, a koji polazište ima u porodici. Bez toga, obrazovanje neće dati zrele plodove. Moral je ono na čemu se treba graditi društvo. U tom kontekstu, primjeri navedenih uspješnih Bošnjakinja jasno ukazuju na vrijedost spomenutoga. One su svjesne svoje zadaće, te dostojno žive ulogu žene, majke, prijateljice, muslimanke, Bošnjakinje. One shvataju da je obrazovanje najisplativija investicija, i zbog koje će društvo kretati naprijed. Oličenjem su najljepših osobina, te su izvorom dobra, kako svojim porodicama i bližnjim, tako i svojim zajednicama i društvu u cjelini. Jasno nam govore o aktivizmu žene muslimanke i potrebi ulaganja stalnog napora i truda u težnji ka boljem. Zaključak ove inspirativne priče je jasan, poput uspješih Bošnjakinja u Njemačkoj, dozvolimo sebi da budemo najbolji primjer činjenja dobra za našu zajednicu, porodicu, i za nas same.

Za Akos.ba: Rabija Arifović

Link teksta na AKOS: https://akos.ba/inspirativne-price-uspjesnih-bosnjakinja-u-njemackoj/

Džuma-namaz

Džuma namaz se klanja u 13:00 sati.

Dobrovoljni prilog – Donacija – Spende

Sa vašim dobrovoljnim prilogom podržavate naš volonterski rad. Za svaku vašu donaciju dobit će te potvrdu o dobrovoljnom prilogu (Spendenbescheinigung) koju možete koristit za poreske olakšice (Steuererklärung).

BKC Videoportal

BKC Statistika

  • 1.021.964