Menu

Džemat. Nije to džemat, jarane moj!

Autor: Sabahudin ef. Sijamhodžić

 

Začuđuje kako pogrešno i reducirano razumijevamo smisao džemata.

Neki ljudi smatraju da je džemat banka u koji dođu i podignu 25 nagrada za 5-6 minuta zajedničkog namaza i – put pod noge.

Ne poštuje imama, a htio bi nagradu što za njim klanja. Često on klanja iza imama, a za svojim nefsom nijjeti.

Uđe i dođe kad mu volja, izađe i ode kad mu volja. A nagrada 25 hoće!

Kada se čisti džamija uoči ramazana (ili nekom drugom prigodom) – nema ga ni za lijeka, a 25 nagrada hoće i želi.

Kada se sakuplja novac da se u džamiji kupi lož-ulje za grijanje – ima on neke svoje filozofije, a htio bi svaki put 25 nagrada za onih nekoliko minuta.

Okrene se desno, ne može ga smisliti – neznalica i džahil… Okrene se lijevo, k’o da je brat ovome sa desne strane… ali, hoće on 25 nagrada svojih koje mu, valjda, pripadaju.

Kada treba sa džematom praviti, popravljati, raditi,… nema on vremena za te i takve poslove – ali, u čistu, zagrijanu, prozračnu,…. džamiju dođe i hoće svojih 25 nagrada.

Kad dolazi razgoni i fura samo svoju priču… Ne brine o drugome, o njegovom hakku, o tišini, o urednosti,… A hoće svojih 25 puta više!

Njegovo tijelo je izmješano sa ljudima dok zajedno obavljaju namaz u džematu, slijedeći imama, a njegovo srce je ko zna gdje.. ali tu sa tim ljudima sigurno nije. Ali, važno mu, bar tako misli, onih 25.

Veseli ga svaki problem, svako islušenje, svaka slabost i poteškoća u koju zapadne “njegov” džemat, likujući, jer je on znao da će do toga doći.

Kako je uopće moguće da računamo na nagradu namaza u džematu, a za džemat nas baš briga?!

Ako svim svojim bićem ne osjećamo ljude oko sebe i prije i poslije namaza… ako nismo za njih tu i onda kada su u belajima, a i onda kada im je lijepo,… zar ima smisla očekivati nagradu zajedničkog namaza obavljenog s njima? Jer, mi tu stvarno ne pripadamo.

Pripada se tamo gdje ti je srce, a ne ondje gdje su tijela.

O kakvom mi džematu i namazu u džematu pričamo, jarane moj, a džamija da može zaplakati – zaplakala bi!

U njoj ljudi namrgođeno jedni druge gledaju! Ne mogu se smisliti! Nikoga nije briga što im abdesthana zaudara! Nema WC-papira u WC-u. Česme rasklimane i svaka druga radi. Papuče nepar i nisu oprane od kako su u abdesthanu donesene! Prozori puni prašine. Bog zna kada je detaljno usisana. Po ćoškovima paučina….

A hoće ili hoćemo nagradu namaza u džematu… Kakvu bolan nagradu!

Džemat nije hodžin, ni mutevelijin, ni Mirsin, ni Salihov,… On je i hodžin, i mutevelijin, i Mirsin, i Salihov,… ali i TVOJ.

Dok god ga ne budeš srcem osjećao, a one koji u njega dolaze svojom braćom smatrao, i dok ne budeš se za džemat žrtvovao… kako imaš hrabrosti očekivati 25 puta veću nagradu nego kada si sam sa sobom i sa svojim Gospodarom?

(23.05.2019.)