Navigacija

Dr. Jusuf Kardavi o hadždžu 1. dio

Obredi hadždža nisu puki ritual, nego, hadždž, kao i svaki ibadet u islamu, ima svoj cilj i svoju mudrost, te onaj ko shvati smisao hadždža, ili bilo kojeg drugog ibadeta, može ga upotpuniti i na taj način osigurati pretpostavke da taj ibadet djeluje na formiranje ličnosti pravoga muslimana. O hadždžu, mudrostima i ciljevima ovog islamskog temelja u dva navrata govorio je šejh dr. Jusuf el-Kardavi, u tematskoj emisiji na katarskoj satelitskoj tv-stanici El-Džezira i to prenosimo u cjelosti.

DEFINICIJA HADŽDŽA

Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Allahu pripada zahvala, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s, njegovu porodicu i ashabe. Hadždž je stroga vjerska dužnost – fard i jedan od pet temelja naše vjere. To je obaveza svakome muslimanu koji ispunjava određene uslove. O tim uslovima govori Ku'ran, pa kaže:“…Hodočastiti Hram je dužan, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti, a onaj koji neće da vjeruje, pa zaista, Allah nije ovisan ni o kome.“(Kur’an, Alu Imran, 97)  Allah, dž.š, je riječi „onaj koji neće da vjeruje“, objavio umjesto riječi „ko hadždž ne obavi“, znači, da onaj ko ne želi da hadždž obavi ili se nemarno odnosi prema toj obavezi, a u mogućnosti je da je obavi, kao da je kufr počinio. Da nas Allah toga sačuva! U tom kontekstu razumijemo riječi Omera, r.a, koji kaže: „Razmišljao sam da naredim plaćanje džizje, onima koji su u stanju hadždž obaviti, a još to nisu uradili. Oni nisu muslimani! Oni nisu muslimani! Oni nisu muslimani!“ Hadždž je stroga obaveza, koja je bila poznata i prije pojave islama. Ona datira iz vremena Ibrahima, a.s, i Arapi su redovno hadždž obavljali sve do dolaska Muhammeda, s.a.v.s, koji je očistio ovaj obred od širka i običaja preuzetih od drugih religija. To hadžije potvrđuju, izgovarajući telbiju, prilikom obavljanja hadždža, riječima: „Lebbejkelllahume lebbejk, (Odazivam Ti se Gospodaru, odazivam), lebbejke la šerike leke lebbejk, (odazivam Ti se, Ti nemaš sudruga, odazivam Ti se)“.
Hadždž je ibadet i on, kao i bilo koji drugi ibadet, ima svoje mudrosti, ciljeve i tajne. Allah, dž.š, nije propisao ni jedan ibadet radi sebe, On u Kur'anu kaže: „Allah nije ovisan ni o kome“, a na drugom mjestu kaže: „O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je neovisan i hvale dostojan.“ (Kur’an, Fatir, 15) Također, Allah, dž.š, ibadete veže za koristi koje ljudi imaju od njih, pa tako za namaz kaže: „I obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno.“ (Kur’an, El-Ankebut, 45)  A za zekat kaže:“ Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.“ (Kur’an, Et-Tevbe, 103)  Također, za post kaže: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“ (Kur’an, El-Bakare, 183) Kada je u pitanju hadždž, Allah, dž.š, kaže: „Da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali.“ (Kur’an, El-Hadždž, 28)
Dakle, u hadždžu imamo koristi, koje Kur'an garantuje. Te koristi su raznovrsne: materijalne, apstraktne, pojedinačne, kolektivne, lokalne i svjetske. Za hadždž se može kazati da je to hidžra Gospodaru. Hadžija ostavlja svoju domovinu, porodicu, imetak i poslove i ide na put, odazivajući se pozivu Allaha, dž.š: „I oglasi ljudima hadždž! Dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim, dolazit će iz mjesta dalekih.“ (Kur’an, El-Hadždž, 27) Zbog tog poziva, hadžija u telbiji ponavlja «Lebbejkellahume lebbejk, (Odazivam Ti se Gospodaru, odazivam)». To je odgovor na Allahov poziv upućen svim muslimanima. Pored ovih imamo i još mnogo drugih mudrosti hadždža. Jedna od njih je, da musliman, obavljajući hadždž, izlazi iz svoje sredine i upoznaje se sa muslimanima cijeloga svijeta, te tako jača svoju kulturu. Kroz hadždž muslimani se uče miru. Danas čitav svijet poziva u mir, ali ti pozivi su daleko od postupaka. Musliman u toku hadždža mir istinski sprovodi u djelo. Musliman, u toku obreda hadždža, ne ubija lovinu, ne siječe grane drveća, niti kida bilo koje bilje. On je potpuno predan onima oko njega, i od njegova zla svi su pošteđeni. Zbog toga, što se on nalazi u zemlji mira, u vremenu predanosti, zaogrnut ihramima. Također, muslimani se navikavaju na jednakost u toku obreda hadždža. Mnogi danas pozivaju u jednakost. Međutim, stvarnost je potpuno drugačija. Njihovi pozivi se ne ostvaruju. Jedino muslimani mogu da osjete pravu jednakost kroz namaz, i daleko jaču jednakost kroz hadždž. Svi su, u namazu, u safovima, ali je moguća razlika u nošnji, po kojoj se neko uzdiže nad ostalima. Međutim, na hadždžu se brišu i te razlike. Svi hodočasnici umotani su u bijele čaršafe, koji svojim izgledom podsjećaju na ćefine, i time se sve vanjske razlike među vjernicima brišu. Dakle, samo na hadždžu potpuno se primjenjuje jednakost među svima.

ZAŠTO RAZLIKE MEĐU HADŽIJAMA

Voditelj: Jako mi se sviđa vaš govor o jednakosti na hadždžu, ali, ipak, primjetne su mnoge nejednakosti prilikom putovanja i obavljanja hadždža. Primjećuju se da odnos službenika nije isti prema svima. Ne odnose se isto prema nearapu kao prema Arapu, čak, ni svi Arapi nisu jednaki. Velika razlika se pravi između Saudijaca i ostalih. Čak, i u samim obredima imamo razlike. Neki borave pored rashladnih uređaja i u velikom komforu, dok drugi, svoj ibadet obavljaju pod šatorom na vrelini dana. Šta možete reći o tome?
Dr. Kardavi: Nije tako i to nema veze sa ibadetom o kojem mi govorimo. Ljudi su se uvijek razlikovali po materijalnim mogućnostima. Uvijek su neki ljudi putovali na hadždž pješice, drugi su koristili jahalice, ko je kakvu imao. Mi ne možemo učiniti da u materijalnim mogućnostima svi ljudi budu jednaki. Ukoliko se stvarno prave razlike u odnosu prema hadžijama, ja ih najoštrije osuđujem, ali one su van teme o kojoj večeras govorimo. Mi govorimo o ibadetu i ja nikakvu razliku ne primjećujem u tavafu ili prilikom stajanja na Arefatu, između bogatoga i siromašnoga. Čak i najveći kraljevi, koji dođu na hadždž, potpuno isto izgledaju kao i svi drugi. Što se tiče ugođaja koji sebi neki ljudi mogu priuštiti, pa to je normalna stvar. Nikada, svi ljudi, nisu putovali istom klasom u vozu ili avionu. Neko putuje biznis klasom, drugi običnom, i to nije ništa nenormalno. Svi oni opet podnose isti teret, prilikom obavljanja hadždža. Niko nema tu privilegiju da izbjegne gužvu i da sam tavafi oko Kabe, niti da se drugačije obuče, niti da sam sebi propise uređuje. Dakle, svi su, u ovom ibadetu jednaki.
Što se tiče drugih mudrosti hadždža, svakako je to univerzalnost. Hadžije se odazivaju univerzalnom pozivu koji nije upućen iz jedne zemlje ili od jednog kralja, niti od neke poznate ličnosti. To je poziv Uzvišenog Allaha cijelom čovječanstvu, i hodočasnici se odazivaju na taj poziv. Međutim, i na taj uzvišeni poziv odazivaju se samo oni koji su u mogućnosti. Mogućnost, koja se spominje u Kur'anu, komentariše se kao da je to višak u imetku koji mu je dovoljan za put i prevozno sredstvo. Dakle, ko posjeduje imetka da obezbijedi porodicu do svog povratka, te plati troškove svog putovanja i boravka, dužan je obaviti hadždž. Dužan je prisustvovati godišnjem muslimanskom kongresu na kojem se okupi više od dva miliona muslimana iz čitavoga svijeta. U toku tog boravka vjernicima nije dozvoljen odnos sa ženama, niti griješenje, niti svađa. To je poseban skup na kojem se ne smije remetiti red, niti udaljavati duša od duše. Mi taj skup trebamo maksimalno iskoristiti, kao što su to radili naši prethodnici. Za vrijeme hilafeta Omera, r.a, ljudi su dolazili na hadždž i svraćali kod halife na razgovor u kojem su objašnjavali svoje stanje i stanje njegovih namjesnika, onih kojima su oni podređeni. Tačno je da danas nemamo halife, ali imamo ljude koji se brinu o organizaciji hadždža, i mnogo drugih pojedinaca i organizacija koje se bave problemima muslimana u svijetu i tu priliku treba maksimalno iskoristiti.

RUKNOVI HADŽDŽA

Voditelj: Doktore, možete li nam pojasniti koji su to ruknovi hadždža, bez kojih hadždž nije ispravan?
Dr. Kardavi: U vezi s tim pitanjem postoji više mišljenja, ali ono, koje zastupa većina, je da su ruknovi hadždža: boravak na Arefatu, tavaf «ifada», oblačenje ihrama i saj između Saffe i Merve. To su, dakle, osnovni dijelovi hadždža, a pored njih ima još obaveznih stvari, koje treba ispuniti kako bi hadždž bio upotpunjen, kao što je bacanje kamenčića, ili boravak na Mini i Muzdelifi, itd.
Voditelj: Jedan gledalac iz Njemačke je već postavio pitanje u kojem kaže: «Da li je dozvoljeno da hadžija obuče ihrame u svojoj državi i dođe u Meku, obavi umru, pa skine ihrame, i da li je dozvoljeno obaviti umru više puta prije obreda hadždža?
Dr. Kardavi: Pitanje mjesta na kojem se oblače ihrami nije bitno. Ono što je bitno jeste nijjet, koji počinje dolaskom na mikat. Mnogi putnici koji putuju avionom oblače ihrame kada stignu u Džidu. Taj postupak dozvolio je šejh Abdullah bin Zeid el-Mahmud, i ja mislim da je to potpuno ispravno. Nije lahko u avionu skidati odjeću i oblačiti ihrame. Muhammed, s.a.v.s, nikada nije upitan na hadždžu za neku stvar, a da je nije odobrio, ciljajući time olakšanje. Za tim se ja povodim, pogotovo kada je u pitanju hadždž, posebno u današnjem vremenu kada su velike gužve. Na osnovu toga kažemo da se mogu obući ihrami i nakon slijetanja u Džidu, ukoliko je to teško uraditi u avionu, prilikom prelijetanja granice mikata. Često se to praktikuje i u avionu kada je let rezervisan samo za hadžije, pa se to uradi organizovano.
Što se tiče drugog pitanja koje se odnosi na oblačenje ihrama za umru, te ponovo za hadždž, kada dođe njegovo vrijeme, to je ispravno. To je jedna vrsta hadždža koja se zove et-temettu’. Dakle, imamo tri načina obavljanja hadždža: el-kiran, el-ifrad, te ovaj koji smo spomenuli. Et-temettu’ se odlikuje po oblačenju ihrama za umru, zatim njihovom skidanju poslije obavljanja umre. Hadžija se oslobodi ihrama i čeka vrijeme hadža. Kada dođe određeno vrijeme, on oblači ihrame i počinje obavljati obrede hadždža. Ta vrsta hadždža spomenuta je u Kur'anu: “Kad budete slobodni, obavite umru do hadždža i zakoljite kurban do kojeg možete lahko doći.”(Kur’an, El-Bakare, 196) Onaj ko obavi ovu vrstu hadždža, zauzvrat, treba da zakolje ovcu, ili da učestvuje u zajedničkom klanju velikog kurbana, tj. govečeta ili deve. Učenjaci hanbelijskog mezheba smatraju da je to najbolja vrsta hadždža, jer je Muhammed, s.a.v.s, podsticao ashabe da obavljaju et-temettu’. Što se tiče obavljanja umre više puta, u toku iščekivanja obreda hadždža, neki islamski učenjaci odobrili su takav postupak. Međutim, to se ne prenosi od Muhammeda, s.a.v.s, niti od njegovih ashaba, r.a, iako su u Mekki proveli više od deset dana, prilikom obavljanja hadždža. Dakle, to nije pritvrđeni sunnet Muhammeda, s.a.v.s.
Gledalac iz Emirata: Zašto se povodimo za olakšicama, prilikom oblačenja ihrama u putovanju avionom, kada nam za to ne trebaju olakšice? Onaj ko nije u stanju da obuče ihrame u toku leta avionom, neka to uradi u svojoj državi, prije ukrcavanja u avion. Mislim da, za tako nešto, ne bi trebalo biti smetnje?
Dr. Kardavi: Ti bi, svojim razmišljanjem, stavio u obavezu nešto što Allah, dž.š, nije propisao. Allah je ihrame obaveznim učinio od tačno određene granice koja se ne smije prelaziti. Ibn Mahmud kaže da onaj ko preleti tu granicu avionom, ne ubraja se u one koji su prešli granicu. U vremenu u kojem je živio Muhammed, s.a.v.s, nije bilo aviona, pa se zabrana u hadisu razumijeva, kao prelazak granice kopnom. Dakle, do ovog zaključka dolazimo idžtihadom. Nema preciznog teksta koji bi potvrdio naše mišljenje. Učenjaci malikijskoga mezheba dozvoljavaju oblačenje ihrama nakon iskrcavanja na kopno, onome ko putuje brodom. Pa, zašto da ne bude dozvoljeno isto, nakon iskrcavanja iz aviona? To se posebno odnosi na one koji su više puta obavili hadždž. Onaj ko ga prvi put obavlja spreman je podnijeti veći teret, kako bi bio sigurniji u ispravnost svog ibadeta. Međutim, onaj koji je obavio hadždž više puta, njemu je olakšica potrebnija, i želi da je primijeni. Procenat onih koji obavljaju hadždž prvi put je, samo 15 posto, a svi ostali, dakle, 85 posto, su oni koji obavljaju hadždž po drugi, treći, ili više puta. Nemamo razloga da previše preciziramo stvari prema velikoj većini učesnika hadždža, pošto je procenat onih koji prvi put obavljaju hadždž vrlo mali.

Džuma-namaz

Džuma namaz se klanja u 13:00 sati.

Dobrovoljni prilog – Donacija – Spende

Sa vašim dobrovoljnim prilogom podržavate naš volonterski rad. Za svaku vašu donaciju dobit će te potvrdu o dobrovoljnom prilogu (Spendenbescheinigung) koju možete koristit za poreske olakšice (Steuererklärung).

BKC Videoportal

BKC Statistika

  • 1.021.965